Zašto je more slano?

Slanoća mora rezultat je nekoliko zanimljivih prirodnih pojava, a rijeke koje se ulijevaju u njega jedan su od značajnih faktora. Voda koja teče rijekama sa sobom odnosi male količine mineralnih soli koje se nalaze u stijenama i tlu uz rijeku. Milijunima godina minerali i soli preko rijeka ulijevali su se u mora i oceane. Voda iz mora i oceana, kao i sve ostale vode, gubi se isparavanjem, a sol ostaje otopljena i preostalu vodu čini sve slanijom. 

Dio oceanske soli nastao je i procesima poput hlađenja magmatskih stijena Zemljine kore ili trošenja stijena i sedimenata na dnu oceana. Izvori soli su i krute i plinovite tvari koje izlaze iz Zemljine kore podvodnim vulkanskim aktivnostima. 

Osim prirodnih pojava i procesa, na kemijski sastav morske vode utječe i život u moru. Morski organizmi koncentriraju i izlučuju mnoge kemijske elemente i utječu na njihovu koncentraciju u moru, a niti jedan organizam koji odstranjuje natrijev klorid (kuhinjsku sol) iz vode još nije poznat. 

Udjel soli u moru naziva se još i salinitet, a izražava se u gramima po kilogramu (g/kg), odnosno u promilima (‰). Prosječni salinitet mora i oceana je 35 ‰. Slanija su ona mora koja primaju manju količinu padalina i koja imaju manji dotok rijeka, a intenzivnije isparavaju.

Među najslanijim morima najznačajnije je Crveno more koje ima salinitet od oko 40 ‰.  Najmanji salinitet ima Baltičko more i iznosi samo 6 ‰. Razina soli u moru danas je tolika da morska voda nije pitka, ali to ne znači da se ne može iskoristiti u druge svrhe. Od jedne litre morske vode može se dobiti otprilike oko 35 grama kuhinjske soli.  

Sol u moru olakšava plivanje i održava na površini, zbog čega je učenje plivanja u moru znatno lakše nego u bazenima. Ljekovita svojstva morske vode zbog soli i minerala kojima je bogata poznata su još od davne povijesti i nisu izgubila na važnosti ni u današnje vrijeme.