Zanimljivosti o lignjama koje možda niste znali
Lignje nisu samo ukusni hrskavi kolutići koje vole čak i oni koji kažu da nisu ljubitelji ribe, neobične su to životinje o kojima su istkane brojne zanimljive, ali i strašne legende.
Priče o lignjama uvijek nekako završe “na tanjuru”: ili mi jedemo njih ili pak divovska lignja napada osamljeni brod kako bi progutala njegove mornare. Ljubitelji filmske franšize Pirati s Kariba lako će zamisliti prethodnu scenu, i to prisjećajući se Krakena, zvijeri s golemim pipcima koja je kapetana Jacka Sparrowa progonila kud god plovio. Odakle scenaristima najpoznatije piratske priče ideja o takvom biću?
Mit o Krakenu, divovskoj lignji koja napada brodove i proždire mornare, prisutan je u nordijskom folkloru, a utemeljen je na činjenici da je negdje u Skandinaviji još u 12. stoljeću viđena takva životinja: već 1180. godine spominje je norveški kralj Sverre. Prisutnost onoga što se smatralo legendom potvrdio je leš pronađen na jednoj danskoj plaži 1853. godine. Najveći dosad pronađeni primjerak orijaške lignje bio je dugačak čak 18 metara, a kolutići od takve lignje bili bi veličine kamionske gume. Unatoč tome, takav se “specijalitet” ne može baš pronaći na tanjuru. Divovska lignja, naime, nastanjuje iznimno velike dubine – one dublje od 1100 metara, a u svojim mišićima, kako bi mogla plutati pod vodom, ima džepove amonijeve otopine, zbog čega i nije najpogodnija za jelo.
Mit o Krakenu, divovskoj lignji koja napada brodove i proždire mornare, prisutan je u nordijskom folkloru. Najveći dosad pronađeni primjerak orijaške lignje bio je dugačak čak 18 metara, a kolutići od takve lignje bili bi veličine kamionske gume!
Međutim, što je s onim lignjama koje najčešće i vidimo samo kao već gotovo jelo? To su životinje bez kostiju, tijela vretenastog oblika, kojima se na glavu nadovezuju krakovi. Vrste koje se koriste za jelo najčešće narastu od 15 do 25 centimetara dužine, a u Jadranskome moru obitavaju dvije koje se izlovljavaju. Iako izgledaju kao da im “iz glave rastu noge”, lignje se kreću po principu mlaznog pogona, a spomenute “noge” (odnosno pipci) služe im za hvatanje plijena. Taj predator može mijenjati boju tijela, što mu pomaže u skrivanju od plijena, odnosno da i sam ne postane tuđi plijen. Ipak, i nije tako uspješan u skrivanju od udica pa nerijetko završi na tanjurima diljem svijeta. Jedan je od rijetkih plodova mora koji je univerzalno prihvaćen, a konzumacija lignji raste što se više udaljavate od mora. Ipak, najviše je vole Japanci, koji pojedu gotovo pola cjelokupnoga godišnjeg ulova lignji u svijetu!
Kod nas je posebno cijenjena na sjevernom Jadranu, a u Hrvatskoj se to neobično biće obavijeno mitovima i strašnim pričama ipak u prvome redu spominje kao strašan… – specijalitet.
