Vezikoureteralni refluks kod djece – kako ga prepoznati i liječiti
Vezikoureteralni refluks (VUR) jedna je od najčešćih anomalija mokraćnog sustava kod dojenčadi i male djece, a manifestira se povratom mokraće iz mjehura u mokraćovod i kanalni sustav bubrega. To stanje izuzetno je opasno za djecu pa je iznimno važno pravodobno reagirati kako bi se izbjegle dugoročne pogubne posljedice.
Uzroci nastajanja VUR-a
Uzrok pojave ove bolesti može biti urođena abnormalnost građe samog mokraćovoda ili mokraćnog mjehura, ili pak privremena pogreška u funkcioniranju mokraćnoga sustava zbog nezrelosti organa tek rođenih beba. Mokraća koja se vraća prema bubregu izuzetno je opasna jer može izazvati učestale infekcije, a time i dugoročno oštetiti bubrege. Ovisno o skupnim čimbenicima, VUR se može javiti samo na jednoj ili na obje strane.
Kako prepoznati ima li dijete VUR?
Vezikoureteralni refluks uglavnom se javlja kod djece koja imaju česte mokraćne infekcije. Kako se manifestira bez izraženijih simptoma, teško ga je isprve prepoznati. Kod tek rođene djece, posebnu pozornost treba obratiti upravo na te česte upale mokraćnog sustava te više drugih potencijalnih simptoma koji upućuju na VUR: učestalo mokrenje, peckanje pri mokrenju, nekontrolirano ispuštanje male količine urina, krv u mokraći ili jak miris urina, povišena tjelesna temperatura, abdominalna bol… Ako je u obitelji već bilo slučajeva navedenog refluksa, moguće ga je otkriti sonogramom kod još nerođene djece, dakle, još dok su u majčinu trbuhu.
Potrebno je uvijek pozorno pratiti mnoge čimbenike i ponašanja koji mogu upozoravati na postojanje tog zdravstvenog problema pa je, kad god primijetite neke nepravilnosti i odstupanja, najbolje kontaktirati pedijatra i slijediti stručne savjete i upute.
Kako se liječi vezikoureteralni refluks?
Liječenje djece koja imaju VUR dosta varira jer ovisi o tome koliki je stupanj oštećenja i proširenosti bolesti. Djeca s blažim oblikom vezikoureteralnog refluksa s vremenom mogu prerasti poremećaj, što je posljedica prirodnog razvoja mokraćnog sustava. Tijekom tog razdoblja, samo treba biti na oprezu kod potencijalnih infekcija mokraćnog sustava. Preventivno mogu dobiti terapiju antibioticima te je potrebno često kontrolirati mokraću da se izbjegne prelazak stanja u teži oblik. Najčešće za godinu, dvije, kod djece s tim blagim stupnjem VUR-a u potpunosti dolazi do spontanog nestanka refluksa.
Djeca koja pokazuju umjerene do teške oblike VUR-a, ovisno o liječničkom stajalištu, liječe se ili putem lijekova ili se provodi operacija. Metoda liječenja lijekovima je češća, a operacija je krajnji korak za djecu kod koje antibiotici ne poluče određene rezultate. Operativno se popravlja anomalija odvodnih kanalića bubrega, čime se sprječava vraćanje urina iz mjehura u mokraćovod.
