Što je socijalna distanca, a što izolacija i samoizolacija

Socijalno se distanciranje, kao što sam naziv daje naslutiti, definira kao zadržavanje udaljenosti od drugih osoba. Podrazumijeva držanje podalje od svih masovnih okupljanja, osiguravanje udaljenosti od drugih barem 1 do 2 metra te izbjegavanje bilo kakvog fizičkog kontakta, na primjer, rukovanja ili grljenja. Iako se mjerama socijalne udaljenosti ne može stopostotno garantirati sprječavanje prijenosa virusa, pridržavanjem tih jednostavnih pravila može se ostvariti znatan utjecaj na usporavanje njegova širenja.

Osim socijalnog distanciranja, pojmovi koji su trenutačno aktualni su izolacija ili obvezna karantena i samoizolacija, odnosno kućna karantena. Razlika u navedenim mjerama je u tome što se mjere izolacije primjenjuju kod bolesnih osoba, a samoizolacije kod zdravih. 

Izolacija je mjera izdvajanja osobe od drugih ljudi koja se primjenjuje pri liječenju osoba koje su bolesne i imaju simptome bolesti. U slučaju koronavirusa to su simptomi akutne respiratorne infekcije uz ispunjene epidemiološke kriterije (boravak u zemljama koje su zahvaćene epidemijom ili bliski kontakt s osobom kojoj je vjerojatna potvrda oboljenja ili joj je već potvrđen slučaj bolesti). Osobe za koje zdravstveni djelatnici potvrde sumnju na infekciju virusom COVID-19 hospitalizira se uz primjenu mjera izolacije, dijagnostike i liječenja.

Budimo odgovorni i čuvajmo jedni druge! 

Samoizolacija je posebna mjera zdravstvene zaštite i primjenjuje se za zdrave osobe (bez simptoma) koje su bile u bliskom kontaktu s oboljelim osobama ili su unatrag 14 dana boravile u područjima s lokalnom ili raširenom transmisijom (prijenosom) koronavirusnom bolesti COVID-19. Inkubacija COVID-19 bolesti (od zaraze do pojave simptoma) može trajati od 2 do 14 dana. Trajanje samoizolacije je 14 dana i u tom razdoblju potrebno je ostati kod kuće te izbjegavati fizički kontakt s drugim ljudima. Svrha samoizolacije je postići minimalan broj kontakata u vrijeme zaraznosti te tako sudjelovati u smanjenju širenja bolesti u populaciji. 

Kada osoba koja je u samoizolaciji ne živi sama, potrebno je što više ograničiti njezine kontakte s drugim ukućanima, ne boraviti u istoj prostoriji s njima dulje od 15 minuta, i to na udaljenosti od minimalno dva metra. Drugim ukućanima preporučuje se provođenje pojačane osobne higijene i često prozračivanje prostora. Poželjno je da ograniče svoja kretanja i socijalne kontakte, a ako osoba koja je u samoizolaciji razvije simptome i testiranjem se utvrdi COVID-19 bolest, i ostali ukućani trebaju biti podvrgnuti zdravstvenom nadzoru te biti u samoizolaciji od trenutka posljednjeg kontakta s oboljelom osobom.

Koliko god se ponekad činilo teškim, takvim odgovornim ponašanjem štiti se obitelj, prijatelji, kolege i šira zajednica, a svaki pojedinac može imati važnu ulogu u sprječavanju širenja koronavirusa. 

Budimo odgovorni i čuvajmo jedni druge! 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *