Najpoznatije (pod)moske priče: Grad na dnu Jadrana
Pored otočića Galešnjaka, poznatog po tome što ima oblik srca, u Pašmanskom kanalu nalazi se jedno od najzanimljivijih arheoloških otkrića u sjevernoj Dalmaciji – grad na dnu mora.
Za podvodnu “cestu” od Splita do Brača znaju mnogi, a znanstvenici još uvijek odlučuju je li riječ o nečemu što je izgrađeno ili što je priroda napravila, poput stijene koja se naziva Kolač na Braču.
No, cijeli jedan grad skrivao se desetljećima niti 300 metara od Turnja i to na dubini od svega 3 metra! Nakon što su poslikali ovaj dio mora dronom iz zraka, znanstvenici su uočili pravilne oblike na dnu i upitali se je li riječ o građevinama koje su stvorili ljudi.
Alan Mandić, lokalni entuzijast i mještanin Turnja, donirao je novac i omogućio znanstvenicima sa Sveučilišta u Zadru da koriste njegovu kuću i brod kako bi odgovorili na to pitanje, a kad su istraživači predvođeni dr. Matom Ilkićem s Odjela za arheologiju zaronili, pronašli su i više od onoga čemu su se nadali: stotinjak pilona – drvenih stupova zabijenih u tlo, puno raznih kostiju, keramike, ribarskih alata kao i koštice maslina.
Odmah su znali da je riječ o potopljenom gradu, no to je bio tek početak, kad su mislili da je riječ o prapovijesnom gradu Liburna starom nešto više od 2000 godina. No, tri ekspedicije, bezbroj zarona i artefakta kasnije, danas znaju da nije riječ o Liburnima, već o ljudima koji su živjeli prije 3500 godina i o kojima gotovo ništa ne znamo.
Osim da su uzgajali masline – jer je na morskom dnu pronađeno preko stotinjak koštica za koje su testovi otkrili da su stare preko 3500 godina, što ih čini najstarijim maslinama na Jadranu. To se slaže s testovima datiranja starosti koje su proveli Amerikanci na pilonima grada, kojih je bilo na tisuće, kako je otkriveno u drugoj i trećoj ekspediciji.
Misteriozni potopljeni grad iz brončanog doba bio je, izgleda, važna morska luka, čiji ostaci se mogu pronaći i na kopnu. Ljudi toga doba ribarili su, plovili, gradili luke koje odlično zaklanjaju od lokalnih struja i vjetrova, ukrašavali keramičko posuđe, služili se iglama pomoću kojih su pleli ribarske mreže i koje su na dnu mora držali keramički koloturnici, a posebno su cijenili koze i ovce kao domaće životinje.
Svakom novom ekspedicijom otkrivaju se novi detalji o životu prapovijesne kulture koja se bila smjestila između otočića Galešnjak i Ričuč, a budućnost sigurno donosi nove zanimljive obrate.
