Kako prepoznati da je vašem djetetu potreban logoped

Razvoj djeteta od njegove najranije dobi prati određeni prirodni tok. S vremenom je postalo jasno koja bi znanja i razvijene sposobnosti dijete trebalo posjedovati u određenoj dobi.

Tako je i s govorom te sposobnošću izražavanja. Roditelji i odgajatelji u vrtiću bit će prvi koji će primijetiti moguće nepravilnosti u govoru djeteta, no osim njihovog uočavanja, važno je znati koje je već vještine izražavanja dijete u određenoj dobi trebalo razviti. One jezične iznimno su važne za kasnije uspješno funkcioniranje u privatnom, ali i poslovnom životu, a pogotovo za vrijeme obrazovanja. Osobe koje imaju jezičnih poteškoća često zbog toga mogu imati problema s uspješnim izvršavanjem pojedinih školskih zadataka te ostvarivanjem dobrog školskog uspjeha, ali poteškoće u izražavanju mogu naštetiti i ostvarivanju normalnih socijalnih veza. Zato je potrebu za logopedskom terapijom bitno prepoznati na vrijeme. 

Dijete bi do 18 mjeseci života trebalo postati brbljavo, koristeći različite zvukove, odnosno slogove za uspostavljanje komunikacije. Također, trebalo bi biti u stanju prepoznati svoje ime, koristiti geste, uspostavljati kontakt očima, stavljati predmete u međuodnos. Ne koristi li barem jednu riječ sa značenjem, potrebno je posjetiti logopeda.

Osobe koje imaju jezičnih poteškoća često zbog toga mogu imati problema s uspješnim izvršavanjem pojedinih školskih zadataka te ostvarivanjem dobrog školskog uspjeha, ali poteškoće u izražavanju mogu naštetiti i ostvarivanju normalnih socijalnih veza.

Do navršavanja dvije godine, dijete već treba koristiti i razumjeti dvočlane izraze poput “daj piti” ili “uzmi igračku”, treba biti u stanju razlikovati pojedine dijelove tijela, razumjeti jednostavna pitanja kao “Što?”, “Tko?” ili “Čije je to?”. Do treće godine, dijete bi trebalo razlikovati padeže, množinu, rodove, a do kraja te godine trebalo bi čisto izgovarati sve samoglasnike i barem 10 suglasnika. 

Djeca starija od tri godine trebala bi imati usvojenu osnovnu gramatiku materinjeg jezika te razvijen vokabular i složenije rečenične konstrukcije. Ako dijete ne postavlja pitanja te nije u stanju ispričati što se dogodilo u bliskoj prošlosti, to je razlog za zabrinutost. Mališani između 5 i 6 godina starosti već bi trebali imati gramatički i artikulacijski točan govor. Još se mogu tolerirati blaže distorzije prilikom izgovaranja uobičajeno zahtjevnijih palatala, ali nakon 6. godine one bi trebale nestati. Ako se ne to ne dogodi, također je potrebno posjetiti logopeda, kako bi uz jezične vježbe takve nepravilnosti nestale prije odlaska u školu. 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *