Kronike globalnog zatopljenja: Negostoljubivi sjever Grenlanda

Ove godine išli smo na daleki sjever, kroz projekt naziva Kronike globalnog zatopljenja – Episode I. Globalno zatopljenje problem je aktualan već neko vrijeme. Ideja serijala Kronike globalnog zatopljenja obilazak je mjesta koja su najpogođenija dosadašnjim promjenama životnih uvjeta izazvanih klimom i reportaža s mnoštvom osobnih dojmova.

Autor: Oleg Maštruko

Plan ovog projekta, za Episode I i ovu godinu, od početka je bio obići dvije sjeverne lokacije povezane s temom zatopljenja, energetike, klime, a ujedno i fotogenične, i to tako da jedna bude “Arctic Lite”, a druga “Arctic Hardcore”. Nisam unaprijed znao koje će to biti zemlje, a koronavirus je svako planiranje činio posve nemogućim. Izvorni plan je bio Island kao “Arctic Lite” i Grenland kao “Arctic Hardcore” a na kraju je uz puno sreće, dobrog planiranja, (bez lažne skromnosti) hrabrosti i podrške na pravim mjestima, tako i ispalo.

Prvi kontakt

Nuuk, danski Godhab, glavni je grad Grenlanda. Slijetanje je bilo izrazito neugodno. Iz Reyjavika Air Iceland Connectom leti najmanja verzija Dasha, mislim da je to model 200. U poređenju s Dashovima Croatia Airlinesa, ovaj je minijaturan, kao neki minibus. Dakle, puno trešnje, prilaz kroz fjord s odurnim planinčugama s obje strane, zavijenima u oblake i maglu. Podsjetilo me na Jomsom i Nepal. I tako, avion dođe na stajanku, a i dalje se trese i ljulja? Ne kužim….

Onda napravim prvi korak van aviona na stepenice i te sekunde mi vjetar doslovno odnese i naočale i kapu s glave… Aha, znači od toga se trese. Ako takav vjetar vije na stajanci, kako se uopće usudio sletjeti? No, u ovim rubnim krajevima svijeta to je avijacijska svakodnevica (opet, reminiscencije na Nepal). Cvike nisu stradale jer nisu pale okomito, već ih je odnijelo polu-vodoravno, kao list papira….

Grad je nešto najružnije na svijetu. I ta kišurina, oblaci, vjetar, hladnoća…. što je ovo? Island mi u usporedbi s ovime odjednom izgleda kao mediteranski raj. Tko se ovdje ikad naselio i zašto? I što ja tu radim? A OK, srljam skupiti sto zemalja, ispucati milijun fotki, a imam i sponzore. Briši ovo zadnje pitanje, za mene je jasno…. Što ovi ostali tu rade? Što me ne puste na miru? Imam posla, a oni?

24-satno difuzno svjetlo, sve navike nas Mediteranaca padaju u vodu. Uz to je i prohladno, u zatvorenom rade radijatori. Jedino po čemu znaš da je “noć” je što se ljudi tako ponašaju – zatvore se doma i idu valjda spavati, ulice su sablasno prazne…. Kako je pak zimi, ne usudim se niti zamisliti. Meni su još uvijek zime u Zagrebu pojam depre. Jasno da ova ekipa rastura sve vezano s Internetom kad u ovoj depri nemaš šta drugo raditi…. Dalmacijo majko….

Nezavisnost

Grenland je gotovo nezavistan, osim u pitanjima obrane i vanjskih poslova. Tu više na sjever nalazi se Hans island, mali i beznačajan otok, točno na pola puta između Grenlanda i kanadskih arktičkih otoka. Hans island je tako beznačajan da ga nitko nije uzeo u obzir kod razgraničenja pa ga svojataju obje zemlje. To je više kao neki folklor. Godinama se tamo odvija igrokaz, dođu Danci, stave svoju (ili grenlandsku?) zastavu  i bocu šnapsa, a onda dođu Kanađani pa skinu dansku zastavu, stave svoju i ostave Dancima bocu kanadskog viskija, ili štogod. Možete guglati ovaj zanimljiv slučaj.

Ovo je svojedobno izazvalo rasprave u Kanadi, jer se ispostavilo da Danska ima fregate ojačana trupa i prove sposobne za operacije u ledenim uvjetima, dok Kanada, eto, nema, iako im zemlja na papiru zadire u Arktik više nego ijedna druga osim Rusije.

Na Grenlandu je 90% stanovništva autohtono, Inuiti, odnosno kako se u vrijeme kad sam išao u školu govorilo – Eskimi. U neko doba, zbog političke korektnosti, Eskim je postao nepoželjan termin, štogod, mene podsjeća na vrijeme kad sam kao klinac čitao dječju enciklopediju Svijet oko nas i maštao da jednom idem u te krajeve. Ne postoji mi neviniji i dobrodušniji termin od Eskima, stoga ga se teško odričem.

Fizionomijom izgledaju kao neki grublji Azijati, recimo Kirgizi ili Mongoli. Danskih doseljenika je oduvijek bilo malo, iako ih ima ponešto, a ima i miješanih gena.

Jadrolinija sjevera

Jadrolinija sjevera! Sigurno ste se pitali kako Inuiti Grenlanda preživljavaju bez Jadrolinije? Je li to uopće moguće? Kakav je to život!!!

Imaju Jadroliniju! Zove se Arctic Umiaq Line. Ima samo JEDAN brod. Sarfaq Ittuk mi je na fotkama izgledao veći. Sarfaq Ittuk plovi duž obalne linije gore-dolje od Ilulissata na sjeveru do Qaqortoqa na jugu, s glavnim gradom Nuukom u sredini. Brod nikad ne staje, treba mu tjedan dana za jednu turu sjever-jug, onda odmah ide u narednu. I to je to, to je sve što imaju od putničkog transporta. Lokalna ekipa ovaj brod koristi kao lifeline, kao autobus, kamion…. Ljudi, djeca, paketi, da imaju perad i njih bi, u stilu trećeg svijeta, vozili ovim brodom. Dolazak u svako mjesto je događaj dana, kao nekada vapor u Dalmaciji.

Brod nije trajekt, ne bi imalo previše smisla. Naselja nisu povezana cestama, svako naselje je efektivno komunikacijski otok. Veća imaju aute za vožnju po naselju i neposrednoj blizini, a manja i nemaju potrebe za autima. Aute, gdje treba, dovezu kontejnerima. Naime, postoji i teretna kompanija, Royal Arctic, koja malim obalnim kontejnerašima, brodovima od 20-ak TEU ili čak manje, vozi teret.

Brodić mi se jako sviđa, kako rekoh JEDINI je putnički brod kompanije Arctic Umiaq, koju cijelo vrijeme zovem Jadrolinija. Kompanija i brod su gubitaši, ovdje je sve gubitaš. Grenland jednostavno nema nikakvog ekonomskog smisla.

Sarfaq Ittuk je neko vrijeme imao brata, koji je vozio dio linija u zaljevu Disko, ali je zbog neisplativosti to ugašeno, taj drugi brod je prodan i sad vozi komercijalne ekspedicije na Antarktik pod imenom Ocean Nova. (Ako pak i to ne propadne, zbog Korone.) Sarfaq mi je skoro drugi dom, do te mjere da ću, kad dođe vrijeme za ići, na Antakrtik gledati da to bude s Ocean Nova.

Putovati se može u kabinama s 2, 3 ili 4 ležaja ili na kušet ležajima. Uzeo sam kušet da vidim kako to narod ovdje živi. Ispalo je da je to vrlo pristojan smještaj, jedan dio broda odijeljen je u odjeljke s po osam ležajeva kao na slici, dobiješ svoj i spavaj.

Inuiti su jako mirni, pristojni i dobri, osim kad se napiju, a napiju se jako brzo i jako efikasno. Svi to znaju, znaju Danci, znaju i sami Inuiti, pa postoji sto ograničenja za dobivanje alkohola, ne mislim samo na cijene (iako su i one brutalne i kao takve ograničavajući element), negdje ga ne žele prodati, doze su male, sve u svemu za nekog tko se ciljano želi napit, mislim da nema gore zemlje od Grenlanda, osim muslimanskih.

Ako nema alkohola, nema mirnijih i povučenijih ljudi od Inuita, barem na ovom brodu….

Royal Arctic svojim za led ojačanim brodovima ide svuda, ljeti čak i do Siorapaluka, najsjevernijeg naselja na Grenlandu, razvoz kontejnera je životno nužan, razvoz putnika ne toliko, za njih su tu avioni i helikopteri. Arctic Umiaq (putnička kompanija) tako ovim brodom ide „samo“ do Illulissata, a i to samo ljeti. Tijekom godine Sisimiut je najsjevernija luka (donekle) slobodna od leda i dostupna brodu.

Čekaona za vapor u Maniitsoqu je – pogodili ste – kontejner. Na relaciji Island – Greenland idu one fore kako je Ice-land, zemlja leda, zapravo zelena jer ima trave (iako ima i leda, ali ne toliko), dok je Greenland po imenu zelen, a zapravo je 90% led. Kao, logično bi bilo da su imenovane obratno. Pa i bi, postoje razlozi zašto su vikinški osvajači tako imenovali zemlje, ali moja poanta je sad nešto drugo.

Neki moderni putnik Grenland bi nazvao Kontejnerstan, jer bi uočio te sveprisutne kontejnere kao glavno obilježje zemlje…. ni led ni zeleno, nego kontejneri.

Uz to – kiša, vjetar, hladnoća, depra…. jedva se čekaš vratiti na brod nakon kraćeg izlaska. Tako izgleda putovanje grenlandskom Jadrolinijom….

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *