Kronike globalnog zatopljenja: U Grenlandu je svaki grad kao država

Sva su mjesta ovdje država za sebe, posve samodostatna. Najbliži veći grad je na par sati avionom ili par dana brodom, a i najveći grad u zemlji (Nuuk) nije bogznašto. Niti mjesta nisu povezana cestom. Nema klasične energetske mreže već svako selo ima malu elektranu i proizvodi vlastitu struju. Tako je i sa zdravljem. Što god se dogodi – od loma noge do koronavirusa, rješavaš u selu gdje se nalaziš. Lik ti može dati aspirin i reći čekaj brod.

Autor: Oleg Maštruko

Grenlanđani imaju relativno predobre aute za svoj standard i, pogotovo, za realne potrebe. Ne možeš cestom do recimo Zadra ili Đakova, možeš se voziti samo po gradu. Evo, recimo Sisimiut ima 5.500 stanovnika (i to je dovoljno da bude drugi po veličini na otoku). Kakav auto biste vi uzeli za vožnju po gradu manjem od Delnica i samo po njemu i nigdje drugdje? Rabljeni Golf dvica čini se sasvim dostatan za to? Možda neki e-auto?

Sisimiut

Sisimiut, prvo naseljeno mjesto sjeverno od Arktičkog kruga. Uglavnom, ovo je sad već drugi po veličini grad Grenlanda (nakon Nuuka) što je, kako bi rekao Ivan Violić, razmjerno spektakularno jer je kroz povijest danske kolonizacije – smijemo li to uopće tako nazvati jer nije to bila klasična kolonizacija kao u Afrikama i Azijama? – dakle, kroz povijest danske uprave bio je beznačajno naselje.

Bilježi rast u zadnje vrijeme, iako nemam pojma zašto. Sva mjesta su ovdje ista, sve pozicije su jednako očajne. Nema novootkrivenih prirodnih resursa niti tech startupa koji bi neki grad činili mjestom za doseljavanje, ali tko zna…

I dalje smo u zoni vremenskog sivila, ali prognoza je da se vrijeme prema sjeveru poboljšava….

Sisimiut/Holsteinborg – crkva Bethel. Ulazna arkada u dvorište je od kitovih kostiju. Ovakav ukras zna se vidjeti u kitolovnim zemljama. BTW, ako ste se pitali – kitolov je i dalje dozvoljen na Grenlandu, kao i na Islandu. Grenlandske crkve su zanimljive i relativno fotogenične, a imaju i dobre priče povezane s poviješću.

Pa pogledajmo povijest ove (bivše) crkve. 1771. je bila dobra godina za kitolov, ekipa iz sela je ulovila 4 velika kita, dovoljna da napune 60 bačvi masti (blubber je engleski termin za kitovu mast, a danski spæk, špek). Tako obogaćeni, konačno su si mogli priuštiti crkvu kakvu su dugo željeli. Kitov špek bio je na cijeni kao gorivo za javnu rasvjetu u gradovima.

Crkva je došla montažno, u dijelovima, zajedno s danskim majstorom stolarom, ali je epidemija (!) usporila radove, tako da je otvorena tek 1775.

Crkva Bethel u Holsteinborgu je najstarija crkva na Grenlandu koja još uvijek stoji, iako više nije crkva, nego samo…. uspomena…. Naime, ne služi više kao crkva.

Na sjever

Plovidbom na sjever vrijeme se, prema najavama prognoze, smiruje i razvedrava. Tako da na pola puta između Sisimiuta/Holsteinborga i Godhavna imamo pravo mediteransko brodsko svitanje. Jedino što razotkriva da smo ipak na sjevernim širinama je ledena santa – prva santa koju srećemo s broda!

Brod ulazi u luku Aassiaata. Mislio sam da je ribarski, no točnijim uvidom izgleda da u ovim baržama vuče metalni otpad. Svako toliko na Arktiku treba sanirati nešto, kuće odnio vjetar, napuštene su, zatim ostaci starih meteo stanica, radio repetitori, komadi brodova i auta… Ovo je ipak dio Kraljevine Danske i eko principi vrijede, nije Rusija gdje samo ostaviš kramu da trune. Jedino što ne kužim je da se brod vraća u ranu zoru, možda su kupili otpad negdje daleko…

Evo jedan post o autima na Islandu i Grenlandu. Dakle, Island je otok, površine kao dvije Hrvatske ili Hrvatska i Bosna zajedno. Slabo je naseljen i pun divljine, ali u principu dobro premrežen cestama. Ako ste Islanđanin, auto ima smisla uzeti, imate ga gdje voziti, možete na izlet u 100 kilometara udaljen grad ili Nacionalni park, ali van Islanda teško da ćete ikada otići s tim autom. Trajekt do Danske košta previše, 600-1000 eura u JEDNOM smjeru, ovisno o broju osoba i sezoni. Dakle, to je 1200-2000 eura samo za dovesti auto na otok i vratiti ga (ili dovest u EU i natrag na otok iz perspektive Islanđana). Gotovo nitko to ne radi. Više vam se isplati opcija rent a cara. (BTW, motor je jeftiniji i osobniji pa neki motoristi zapravo i dođu trajektom, voze po otoku pa nazad doma, ali zato jer je rent-a-motor daleko rjeđa praksa).

Kao Islanđanin, po samom Islandu svoj auto možete voziti, ali postavlja se pitanje za što vam treba. Gradovi su mali, vaš BMW ili Audi nikoga neće impresionirati. Ljudi stoga naginju ili praktičnim autima srednje veličine i cijene – manji električni auto tu može imati smisla – ili ozbiljno moćnim terencima, za one kojima je to gušt ili posao (bave se terenskim radom ili voze goste po islandskoj divljini).

Grenland je još daleko radikalniji slučaj. Cesta među gradovima uopće NEMA. Naselja su točke uz obalu i to je to. Ne postoje niti dva naselja povezana cestom. Neka naselja povezuje jedina putnička brodska linija koju sam detaljno opisao, neka naselja ne povezuje čak niti ona, ovise samo o avionima, a neka zaista mala naselja bez aerodroma ovise o helikopterima. Trajekta nema jer nema smisla.

Ako živiš u recimo Sisimiutu pa kupiš auto, dostave ti ga kontejnerom i, kad ga dobiješ, voziš ga samo po Sisimiutu (gradiću veličine Delnica) do kraja vijeka tog auta. I to je to! S njim ne ideš nigdje, čak i terenske vožnje van grada su ograničene močvarom ili ledenom kapom. K tome, Sisimiut-Delnice je drugi po veličini grad, ostali su još manji (1000-3000 stanovnika).

Kajaci

Grenlanđani jako vole kajake, ima ih posvuda. To je jedna od rijetkih posuđenica iz grenlandskog inuitskog koje je preuzeo cijeli svijet. Ovdje se piše qajaq – opet to njihovo neviđeno obožavanje slova Q.

Kajak vs. umiak, tj. qajaq vs. umiaq. OK, kajak svi znate što je. Plovilo namijenjeno jednoj osobi, kod Inuita muškarcu, i namijenjeno lovu. Brz je i okretan, veslo je ravno, s lopaticama na oba kraja, omogućuje baratanje nekim oružjem (harpunom), a većina kajaka je složena donekle nepropusno i s gornje strane, tako da se može okrenuti oko uzdužne osi i opet uspraviti. Veslač će se smočiti u ledenoj vodi, ali ako ne dobije koronavirus usput – trebao bi preživjeti. Ovo je u prošla vremena bilo korisno kod lova na kitove i druge životinje.

Umiaq je tzv. ženski kajak, veći je i širi, ne služi za lov nego za godišnju selidbu cijele obitelji i svih njihovih stvari.

Dakle qajaq je enduro motocikl, a umiaq obiteljski auto karavan. Umiaqom veslaju žene – red je da se frajeri odmore od lova s dečkima pa kad im žena krene rospijat “što je s godišnjom selidbom, opet ništa ne radiš po kući, samo ležiš i žvačeš kitovinu” tata Eskim kaže – umoran sam od lova i života i tvog prigovaranja, ako se hoćeš seliti potrpaj djecu, krzna od međeda, mast od morža, pse, i ti veslaj di god ‘oćeš! Pošteno!

Njihova Jadrolinija koju sam puno spominjao, zapravo se zove Arctic Umiaq Line. Aaluzija na te čamce koji život i selidbu znače….

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *