Zašto nikad nije prerano za čitanje

Autorica: Verena Tibljaš, dipl. knjižničarka, Gradska knjižnica Rijeka

Kako bi dijete prihvatilo knjigu kao sastavni dio svojih stvari i igračaka, ono mora njima biti okruženo od rođenja. Ali, više od fizičke prisutnosti knjiga u djetetovu svijetu, važno je: čitati djeci od najranije dobi.

Dijete koje sluša priču, prati ilustracije i tijek teksta okom i prstima zajedno s roditeljem ili bliskom osobom koja mu čita, ovim malim činom stvara veliku zalihu dobrih temelja za sva buduća učenja. Sjajan je to uvod u svijet priče koji može postati redovnim činom u dnevnom rasporedu svakog djeteta. Jer rana iskustva sa slikovnicama razvijaju ljubav prema knjizi i pričama, pa knjiga neće biti strano tijelo u rukama djeteta kad krene u školu!

Priče otvaraju umove, potiču maštu, razvijaju pažnju, upoznaju dijete s raznovrsnošću osjećaja, razvijaju suosjećanje, potiču interes, socijalizaciju i moralni razvoj, razvijaju pamćenje, govor, jezik, izražavanje, kreativne sposobnosti, razvijaju apstraktno mišljenje. Toliko toga vrijednog leži u jednoj maloj priči!

Čitanje i knjižnice

Čitanje djetetu od najranije dobi obogaćuje njegov rječnik, razvija njegovu maštu, budi znatiželju. Djetetu kojemu se čita učenje postaje prirodan kružni proces radoznalosti, igre i zabave. Dovođenje djeteta u knjižnicu od njegove najranije dobi potiče zbližavanje djeteta s ovom mirnom aktivnošću te omogućuje njegov rast i razvoj u kulturnom okruženju. Često dolaženje djeteta u knjižnicu, dodir s knjigama te čitanje djetetu od najranije dobi potiču razvoj djetetovih sposobnosti govora, slušanja, razumijevanja i predčitačkih vještina (koje omogućuju uspješno učenje čitanja i pisanja). Ujedno se potiče i cjeloživotno obrazovanje roditelja, s ciljem što kvalitetnijeg roditeljstva te šalje poruka da je knjižnica djeci i roditeljima partner u rastu, razvoju i odrastanju. 

Zajedničkim aktivnostima s djetetom razvija se osjećaj međusobnog povjerenja i sigurnosti. Čitanje je jedna od takvih aktivnosti. Ujedno najjednostavniji, najprikladniji i najpristupačniji način poticanja govornog i čitalačkog razvoja, te razvijanja kulture čitanja. Knjiga može biti i zajednička igračka!

• Igrajte se riječima, stvarajte rime, uključite ime djeteta u priču ili pjesmu jer djeca to vole.
• Pokazujte ono o čemu govorite, opisujte zajedno s djetetom što se događa na slikama.
• Uključite dijete u priču. Postavljajte pitanja, uživajte slušajući maštovite odgovore.
• Potaknite dijete da se uključi u priču – neka oponaša zvukove ili glasove životinja ili neka za vama ponavlja rimu. 
• Zadržite se na stranici koliko god je potrebno i koliko god se djetetu sviđa, no ako se djetetu više ne sluša, ostavite knjigu sa strane. Poželjet će ju kasnije. 
• Djeca vole slušati iznova iste priče – nemojte im uskratiti taj užitak, ne sumnjajte u njihove razloge.

Svakodnevno:

• budite primjer čitanja – dopustite svome djetetu da VAS vidi kako čitate
• neka priča bude užitak, neka priča bude put u nove spoznaje 
• stvorite svoje “prigrljene rituale” – dijete u vašem krilu ili pored vas s glavicom prislonjenom na vaše tijelo bit će izvrstan provodnik topline – one tjelesne i one topline duše

Činite to kad god vam se pruži prilika ili uvijek u isto vrijeme. Prije spavanja ili u trenucima opuštanja… Nek se dijete navikne na ritual i nek njegova očekivanja ne budu iznevjerena.

I zapamtite: um treba vježbu, kao i tijelo. A to se često zaboravlja!

Priče čine čuda

Djeci trebaju priče i izvan knjižnice. Čak i u brzini u kojoj živimo (barem) pola sata priče dnevno stvorit će neraskidivu nit povjerenja i odanosti  između vas i vašeg djeteta. Ne propustite upotrijebiti taj jednostavan recept za ljubav!