Vrijeme je za JGL obitelj

Prosinac, jače no ijedan drugi mjesec, pokušava okupiti cijelu obitelj u topao zagrljaj. Ponekad to nije najlakša stvar na svijetu. Ali, daleko od svih stereotipa kojima nas svakodnevno zasipaju, postoji svijet ilustriranih priča u kojima se obitelj javlja u najrazličitijim obličjima. I koja je moguća i kad nam se čini nemogućom. Možda se i vaša krije između ovih redaka?

Klaas Verplancke: Ukuhane jabuke

Ponekad je tata sve što imaš. Hvatač zalutalih snova, svemogući tjerač boli, ali i olujni, glupi tata koji ti odjednom nije drag. Pa tražiš drugog, ali tate ne rastu uokolo. Vratiš se kući, a umjesto ljutog tate čekaju te – ukuhane jabuke.

„Moj tata ima tople ruke. Prsti mu mirišu na ukuhane jabuke. Želio bih da ima tisuću ruku.“

Samohrani očevi, kao i samohrane majke uostalom, čini se, imaju tisuću ruku. Jer njima kuhaju, čiste, peru, ali i štite, grle, miluju. Sami. I stižu sve.

Ova oda tatama koji vrijede za dvoje, koristeći se motivom tradicionalnog belgijskog slatkog i slasnog jela za dušu koje se kuha za radost i utjehu djeci, oslikava topao odnos dvojice muškaraca – oca i sina – usmjerenih jedan na drugoga. I u dobru i u zlu, u nježnosti i ljutnji, ukuhane jabuke ono su vezivno tkivo koje spaja i liječi, briše sve nesporazume. Njihov miris ispunja kuću i pretvara je u dom.

„Da vidiš kakav je to miris, operi i očisti jabuke, nareži ih na komadiće pa s malo vode, limunova soka i limunove korice, cimeta i šećera po volji kuhaj dok se sve ne pretvori u kašu. Dotle čitaj ovu nagrađivanu knjigu…“ (iz pera urednice)

Almund Kunert & Anette Hildebrant: S tobom smo postali obitelj… priča o posvojenju

Lisa voli trenutak kada tata dolazi kući s posla. 

„Onda on raširi ruke i Lisa skoči u njegov zagrljaj. Još kad su i mama i mačak Konrad tu, onda su prava obitelj.“

Lisa više od svega voli slušati opet i iznova maminu i tatinu priču kako je došla u svoju obitelj. Veliki obiteljski album sa srcem na naslovnici uvijek je slikovnica za tu priču. Ta je priča posebna jer je samo Lisina. I priča njene obitelji.

Tako počinje ova jednostavna, topla i radosna priča o posvojenju koja na djeci primjeren način približava ovu osjetljivu temu.

„I tako smo sanjali o tebi i čekali smo i čekali. I to dijete koje smo čekali, to si bila ti.“

Priču o iščekivanju pripovijeda mama, opisujući sreću koja ju je preplavila onog trenutka kad je telefon zazvonio i kad je glasnik dojavio: „Imamo dijete za vas. Zove se Lisa.“

„Štoooo? U mom je trbuhu odjednom zaplesalo tisuću leptirića. I ja sam zaplesala – nisam ni primijetila da mi je voda za špagete iskipjela iz lonca. I to dijete, zbog kojeg mi se zavrtjelo u glavi od sreće, to si bila ti.“

Radost pripreme, radost dočeka, radost prvih zajedničkih trenutaka, radost međusobnog upoznavanja, prvih dojmova.

„I to dijete, koje je zaspalo na tatinim rukama i koje više nikada ne bismo napustili, to si bila ti.“

Lisa bi voljela da je bila u trbuhu svoje mame, ali zna da nije. Lisa je sad već velika, dovoljno velika da postavlja pitanja. Pitanja o svojoj prvoj mami, onoj koja ju je rodila. Na vrlo jednostavan i bezbolan način ova priča nudi mogućnost odgovora. Nakon svih tih odgovora Lisa ima ideju! Bojicama koje joj je darovala baka nacrta sliku svoje prve mame, oprezno izreže sliku i na tatin prijedlog zalijepi je u obiteljski album. Album sa srcem na naslovnici.

„Sad su svi unutra“, kaže.

Lisina radosna potreba da uvijek iznova čuje priču o tome kako je stigla u obitelj neodoljivo podsjeća na scenu iz serije priča o Findusu, neodoljivom, simpatičnom mačku, ljubimcu starca Pettsona – i on stalno iznova želi čuti isto to – kako je stigao k Pettsonu. Pettson i Findus također su jedna obitelj, dva bića usmjerena jedno na drugo, dva bića ovisna jedno o drugome, u toploj emotivnoj vezi koja popunjava praznine. Može li itko reći da Pettson i Findus nisu obitelj? Nek se usudi samo! *

Aleksandra Maxeiner & Anke Kuhl: Sve je to obitelj! : o djetetu nove djevojke brata tatine prijašnje žene i ostaloj rodbini

Ova je knjiga samo naizgled slikovnica, a zapravo pravi mali obiteljski priručnik. Od kamenog doba do današnjeg, punog različitosti. Razne obitelji koje žive zajedno (u istoj špilji), razne generacije iste obitelji koje žive pod istim krovom, samohrani roditelji s djecom, rastavljeni posvađani roditelji, rastavljeni roditelji u dobrim odnosima, djeca koja žive malo s jednim, malo s drugim roditeljem, djeca koja žive s oba roditelja, ali u vrlo narušenim odnosima … do sjajne mreže odnosa unutar kojih jedva možemo shvatiti tko je s kim bio, a tko s kim sada jest u vezi i kakve to veze ima s djecom. Braća, polubraća, po krvi, po očuhu ili pomajci. Po dvjema majkama ili dvama očevima.

Ova nam knjižica otkriva nove pojmove, u njoj saznajemo kakve su to pačvork, a kakve dugine obitelji. Govori o odnosima unutar obitelji, od kojih poneki mogu biti baš komplicirani. Djeca koja su posvojena, u cijelosti ili tek napola, djeca koju odgoje djedovi i bake, tetke, ujaci ili stričevi… ili domovi za djecu – posebne, veeelike obitelji u kojima djeca žive zajedno jer su njihovi pravi roditelji umrli ili se za njih ne mogu brinuti kako treba… udomiteljske obitelji…do obitelji koje uopće nemaju djecu – ali su svejedno obitelj.

Ocrtana stvarnost. U ovoj knjizi nema izmišljenih primjera. Sve je istina.

Karikaturalnost crteža, poigravanje stripom, duhoviti komentari, mudri podtekst – sve su to začini ove inteligentne ilustrirane knjige iz koje izvire jasna namjera poticanja međusobne tolerancije, poštivanja različitosti i prihvaćanja osobnosti. 

Šteta što ilustrirane knjige nemaju društveni utjecaj kakav imaju otužni, isprazni razgovori uživo u javnim medijima. No one imaju svoju skrivenu moć. Pomažu otvaranju umova, izgradnji stavova. Zato ih valja čitati na vrijeme. 

„Nekima su obitelj prijatelji. Ili kućni ljubimci. Oni su svoju obitelj izabrali. Oni se zovu srodne duše.“ *

Slikovnica je nagrađena Njemačkom nagradom za književnost za djecu i mlade (Deutscher Jugendliteraturpreis).

*Sa švedskog božićnog stola

… o obitelji koja nije ništa manje obitelj od tradicionalne

U velikoj dječjoj biblioteci božićnih priča ljepotom crteža i priča, boja i topline, razigranosti i vrckavosti ističu se tri ljupka remek-djela Svena Nordqvista: Božićna kaša, Findusov Božić i Mehanički Djed Mraz. Stvorene su za čitanje u krilu, listanje u zagrljaju, uživanje cijelih obitelji. Djeca svih dobi lako će se izgubiti u raskošnom crtežu i ponovno pronaći u zanimljivim pričama koje prate tu raskoš. 

Sven Nordqvist: Božićna kaša

Marljivi i simpatični kućni patuljci – zaštitnici vode nas za ruku kroz badnju večer u kojoj s nestrpljenjem očekuju da im ljudi koji žive u njihovim kućama zahvale za sve sitne pažnje kojima ih patuljci tijekom godine čuvaju od nevolja. Sve što je potrebno krije se u tanjuru božićne kaše (začinjene dobrim komadom maslaca!) koju ljudi odvoje od svoje večere i ostave patuljcima. Običaj je to iz davnih vremena. Običaj koji se ne bi smio prekinuti. No ljudi postaju zaboravni, a zaborav može donijeti nesreću… A među dobrim patuljcima postoje oni još bolji koji sprečavaju nesreće. Ova priča, srećom, upoznaje nas baš s takvima…

Sven Nordqvist: Findusov Božić

Dan uoči Badnjaka mačić Findus i starčić Pettson shvaćaju da im toliko toga nedostaje da bi Božić u njihovoj kući bio valjan – snijeg je napadao, a valja još svašta urediti: pospremiti kuću, raščistiti prilaz, iz šume dovući jelku, iz trgovine hranu, ispeći kekse i tko zna što još sve ne. I kako to obično biva kad sve živo odgađamo i ostavljamo za posljednji čas, nevolje dođu nepozvane. Leteće sanjke, leteći Pettson i scena Findusova jurišanja kuhinjskim mokrim podom (pardon, Kuhinjskim zaljevom!) na četki za ribanje navući će osmijeh na lice i najozbiljnijima i promijeniti tijek priprema ovog Božića: učas će nas iz gladnog i jadnog Badnjaka odvesti u bogatstvo dobrosusjedske topline i radosti. A Findus će se još dugo u noć zbog ovakvog dana smiješiti u snu… kao i čitatelj, uostalom…

Sven Nordqvist: Mehanički Djed Mraz

Posljednja knjiga u serijalu priča o Findusu i Pettsonu bila je dugo očekivana, a kad se konačno pojavila, sa sobom je donijela zrnce sumnje – hoće li djeca htjeti slušati tako dugu, više od stotinu stranica dugačku priču o nekakvom mehaničkom Djedici Mrazu? Ali stari znalac ovim je malim romanom potvrdio da djeca od 3 do 99 diljem svijeta govore njegovim jezikom i s nestrpljenjem trče kroz 129 mahom pisanih, a puno manje ilustriranih stranica kako bi doznali razrješenje velike dvojbe: je li Pettson uspio „skrojiti“ Djedicu koji će Findusu donijeti darove kao i drugoj djeci iz susjedstva… Napeta priča vodi nas do čudesnog raspleta, ali od Božića se čudesa i očekuju…  zar ne?

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

vrijeme-je-za-jgl-obitelj-ndash-jgl-obitelj