Tvrdoglavost – mana ili prednost?

Kada govorimo o tvrdoglavosti, govorimo zapravo o upornosti, samo u negativnom kontekstu. Naime, riječ je o ustrajnosti u nekom stavu, poslu ili navici, no kada kažemo da je netko tvrdoglav, najčešće želimo reći da ne želi odstupiti od neke ideje ili ponašanja koje zapravo smatramo beskorisnim ili štetnim. Tada to doživljavamo kao manu.

No, kada osoba ne želi odustati od nekoga cilja ili stava, čak i kada se čini zaista teško ostvarivim, spremni smo to promatrati kao vrlinu ako se cilj u konačnici ipak dosegne. Stoga možemo zaključiti da tvrdoglavost kao manu ili vrlinu definira cilj prema kojemu je ona usmjerena. Ako je riječ o ostvarenju nekog cilja koji smatramo pozitivnim, tada smo i tvrdoglavost spremni tumačiti kao vrlinu.

Ako je riječ o ostvarenju cilja koji smatramo pozitivnim, tada tvrdoglavost tumačimo kao vrlinu.

Nažalost, ponekad, ako osoba tijekom ustrajanja da dođe do nekog cilja, nanosi sebi emocionalnu bol i štetu, tvrdoglavost može postati samodestruktivna karakteristika. U tom je slučaju osobu potrebno usmjeriti na rad na sebi, bilo samostalno ili uz pomoć grupe na različitim grupnim aktivnostima i radionicama usmjerenim ostvarenju mentalnoga zdravlja.

Posebno je važno obratiti pozornost ako se primijeti izrazita tvrdoglavost kod male djece te je na vrijeme pokušati usmjeriti prema nekom pozitivnom te – prije svega – realnome cilju. Brojne su i narodne legende te basne o likovima i životinjama koje je obilježila njihova tvrdoglavost, a koje se mogu iskoristiti za konstruktivan razgovor o ovoj temi.