Mama je trudna, a tata se trudi

Kako mi je supruga rasla, s njom su rasle i moje obveze. Preuzimao sam na sebe određene kućanske poslove koji su njoj postali naporni. Sve više sam čistio, spremao, kuhao i stvarno mi nije bilo teško. Ono što je ponekad bilo teško je paziti da ne kažem nešto pogrešno ili da ne kažem da mi je teško jer je njoj – teže. To je veliki ”no – no”.

Ženi zaista nije lako tijekom trudnoće, ali nije ni tati, jer on možda ne nosi fizički teret, ali psihički svakako dijeli.

Ženama trudnoća donosi svakakva iznenađenja, a neka od njih su specifična psihološka stanja koja nerijetko budu popraćena litrama suza. Što potpuno opravdava onaj izraz “drugo stanje”. Nisam držao kantu za suze, nego sam pokušavao razumjeti to, pomoći i utješiti. Teško je biti racionalan u iracionalnoj situaciji.

Svakodnevno sam se trudio da šetamo što više, iako ne volim duge šetnje bez cilja. Jeli smo sladoled češće nego inače i nisam rekao da pretjerujemo, već sam rekao: „Ma hajde, idemo po još jedan!“ Nisam se ljutio na nju kada je zaboravljala sve što joj kažem. Pomirio sam se s tim da me je zamijenila nekim velikim, dugačkim jastukom koji je noću grlila. Uh, kako sam mrzio taj jastuk! Ne toliko zato što ga je grlila, nego zato što je taj jastuk grlio mene i bilo mi je vrlo vruće.

Najviše od svega, trudio sam se da tu, za nas sasvim novu i lijepu situaciju, podnesem što bolje i pozitivnije kako bi trudna mama osjetila da nije sama. Činjenica je da ženi stvarno nije lako tijekom trudnoće, ali nije ni tati, jer on možda ne nosi fizički teret, ali psihički svakako dijeli. Teško je i lijepo je, baš kao i roditeljstvo koje dolazi nakon tog slatkog uvoda.