Tradicijske barke Jadrana II
Iako burna i bogata prošlost Jadrana obiluje raznolikim vrstama ratnih i ribarskih brodova, to ne znači ni da su ovdašnji brodograditelji zaostajali u doba kad su pomorci počeli svladavati i najudaljenije kutke kugle zemaljske. Od davnina pa sve do danas Jadranom su plovile i ovdje nastajale vrlo zanimljive barke.
U Istri je tako najpoznatija tradicionalna barka batana – čamac dug između 4 i 8,5 metara, ravna dna i široka trupa, s malo izbočenim zaključkom na pramcu. Pojavljuje se na Jadranu u davna doba da bi se zatim proširio najprije Europom, a zatim i svijetom kao barka vrlo pogodna za plovidbu plitkim vodama. Najpoznatiji rođak batane je venecijanska gondola, a u rodu je i s malo manje slavnima neretvanskom trupom i komiškom sandulom. Naime, u makarskome primorju za batanu je uvriježen naziv gondula, iako su gondule ipak bile malo drukčije od batana.
Današanje batane – koje se još uvijek gradi i plove – rijetko su duže od 5 metara, no i dalje su potpuno drvene. Kuća o batani rovinjski je muzej posvećen toj ribarskoj brodici koja je upravo u Rovinju najrasprostranjenije tradicionalno plovilo.
Neretvanske trupe svoj su život pak počele kao – najobičniji izdubljeni trupci kojima su ljudi prelazili Neretvu! S vremenom su se razvile u oblik koji danas poznajemo kao trupice, koje su stoljećima bile osnovno osobno prijevozno sredstvo u dolini Neretve. Seljaci su nekoć trupicama išli na posao, odnosno na polje ili ušće Neretve. Slavne neretvanske lađe su, naime, najviše prevozile teret, a ne ljude!
U prapovijest sežu i komiške sandule, kojima i dan-danas ribari na Visu odlaze u ribe. No, Vis i Komiža poznati su po još jednoj, vlastitoj inačici barke – falkuši. Riječ je o vrsti gajete s falkama – posebnim uzdužnim bočnim dogradnjama, visokoj i do pola metra, zbog koje su falkuše dostizale i do 8 čvorova. Duga do 10 metara, falkuša je mogla ponijeti i do 5,5 tona ribe! Lokalne komiške legende tvrde da su odvažni Višani tim brodicama uspjeli doći i do američkoga kontinenta davno prije Vikinga i Španjolaca.
Gajeta, kojoj pripada falkuša, je ribarski čamac s jednim jedrom, zaobljenim trupom i šiljatim pramcom i krmom. Manja je duga 6 metara i ima 2 vesla, a veća 12 metara i ima 4 vesla. S posadom koja se sastojala od najviše četiri čovjeka, tom se barkom Jadranom plovilo u 18. stoljeću u srednjoj Dalmaciji.
No, nisu samo u južnome Jadranu “pripasavali” gajete, činili su to i na Murteru odakle je betinska gajeta, iznimno čvrsta barka na kojoj su težaci prevozili masline, grožđe, ovce te magarce za rad na poljima. Njome se, u doba kad nije bilo trajekta, prevozilo i građevinski materijal – kamen i pijesak za gradnju kuća – pa je betinska gajeta veća i jača od komiške falkuše. Zanimljivo je da su tom gajetom, na putu do polja i natrag, najčešće upravljale, odnosno veslale – žene.
Komentiranje je zaključano.