Tinejdžeri i videoigre – kako postaviti ograničenja

U idealnom svijetu, u trudnoći ste čitali Jespera Juula, a u prve tri napravili sve što je potrebno da vam dijete izraste u tinejdžera s kojim možete normalno razgovarati. U onom stvarnom, tinejdžerske godine vas, unatoč tome, šamaraju sve u šesnaest.

Videoigre često dolaze bez uputa i tinejdžeri ih moraju sami pronaći, i shvatiti kako se igra. Imajte na umu, kad je riječ o videoigrama i postavljanju granica, to razvija koordinaciju oka i ruke, finu motoriku, strpljenje, samostalno učenje, promišljanje problema i pronalaženje rješenja, istraživanje, rješavanje zagonetki, mentoriranje i druženje s vršnjacima. Manje ćete se ljutiti. Izleti li vam pak da život nije igra, sjetite se da je videoigre moguće profesionalno igrati, za brdo novca, ili pak izrađivati, za znatno više nego pristojnu plaću.

 

Shvatite li da se igranje otelo kontroli, poželjet ćete to oštrim rezom prekinuti. Suzdržite se. Ekstremne mjere nisu jednostavnije ni lakše jer će narušiti vaš odnos s djetetom. Razgovor je najbolji prvi korak. I pravo reći svom djetetu, na mekan i miran način, u situaciji koju ste odvojili upravo za to, da previše vremena troši na videoigrice. Možda ćete se iznenaditi kako vaše dijete umije razaznati koliko je igranja dovoljno i koliko je spremno na dogovor o granicama – pod uvjetom da ih postavljate dogovorno, a ne diktatorski. Dijete smije aktivno sudjelovati u procesu postavljanja granica svojim mišljenjem i povratnim informacijama.

Drugi najbolji korak je da pokažete interes. Djeca vole dijeliti ono što vole s roditeljima. Naučite kako se zove igra, zašto je super i što je čini privlačnom vašem dijetu. I slušajte što će vam ispričati jer to neće biti samo o igri, nego i o trenutačnom životu djeteta. A nema tinejdžera koji ne želi roditelja koji će ga podržavati i odobravati, koliko god to nekad nespretno tražili.

Pripazite i na vlastitu nespretnost. Nikakvo postavljanje granica neće pomoći ako navečer umorni vičete na dijete da se pusti igre i privati zadaće. Način na koji komunicirate – ton glasa, izbor riječi – i vrijeme kad to činite, ključni su za to da vas tinejdžer doživi.

Ako je cilj da tinejdžer provede manji broj sati igrajući igre, onda tu aktivnost nešto mora zamijeniti. Dijete to može samo smisliti, ali u današnjem svijetu pronaći način da se zabaviš, riješiš stresa i družiš nije jednostavno bez nekakva ekrana, bio to mobitel ili tablet, film ili igra. Pronađite sve što mislite da je dobra zamjena, od pospremanja preko izleta, klubova, hobija, vježbanja ili pjevanja, volonterskog rada ili čak posla, i radite to sa svojim djetetom. 

I na kraju, ne zaboravite dosljednost. Svi znaju da je bitna, no ipak je uredno ignoriraju kad nenadano navrate gosti pa dijete odjednom smije igrati videoigre umjesto zajedničkog odlaska na bazen, iako se iste te dosljednosti kao pijan plota držite kad je riječ o izvršavanju kazne za prekoračeno vrijeme igranja. Budete li dosljedni, tinejdžeri će vam zauzvrat pružiti poštovanje – i prema vama i prema postavljenim granicama.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *