Podmorski vulkani

Štoviše, podmorski vulkani upravo su jedan od razloga što u moru ima života: pored njih često se nalaze hidrotermalni izvori uz koje cvjeta bioraznolikost mora.

Vulkani ispod mora isti su kao i oni na površini – riječ je o pukotinama u Zemljinoj kori iz kojih izlazi magma, samo se nalaze na dnu mora, pod vodom. I mnogo su aktivniji nego oni na površini – čak tri četvrtine magme koja izađe iz unutrašnjosti našega planeta odnosi se na aktivnost podmorskih vulkana.

Iako su podmorski vulkani isti kao oni na površini, njihove erupcije nisu. Voda je, naime, bolji vodič topline od zraka pa se magma u vodi znatno brže skrućuje, preko nje se stvaraju opne i tako nastaju grude lave veličine nogometne lopte. Ta se lava, drukčija od one koja nastaje na kopnu, zove jabučasta lava.

Najviše podmorskih vulkana nalazi se u dubokim oceanima. No, neki od njih mogu biti i malo pliće pa će u tom slučaju ponekad i probiti površinu mora te izbacivati magmu u zrak. Najpoznatiji takav vulkan danas je onaj na Havajima, koji je u svibnju 2018. izbacivao magmu u zrak, a zatim u more.

Nekad davno, u mezozoiku, takvi vulkani bili su aktivni i u Jadranskome moru. To znamo jer su neki stari pomorski vulkani današnji vulkanski otoci: Jabuka i Brusnik, na kojima se još uvijek mogu vidjeti krateri. Osim tih otoka, u Jadranskome moru postoji još desetak starih podmorskih vulkana, koji nisu svi probili površinu mora, ali su joj blizu pa ih se može vidjeti.

Tko nema sreću letjeti iz Splita u Rim kad je sunčan dan i mirno more pa da između Jabuke i Komiže na otoku Visu te između otoka Palagruže i Pianose ulovi dobar pogled na te stare vulkane, može brodom potražiti onaj koji se nalazi u sjevernoj pličini kod Jabuke ili posjetiti otočić Barjak kod Komiže na otoku Visu pored kojega se nalazi vulkanska pličina Seget.