Očevi i trudnoća

Roditeljstvo je i za mamu i za tatu jedno posve novo životno iskustvo i trebat će vam vremena da se na njega priviknete - prvenstveno sami sa sobom, a onda i kao par. Poštujte činjenicu da svaki roditelj ima svoj vlastiti tempo navikavanja na ideju prinove u obitelji.

Trudnoća mijenja tijelo, ali i um. Pod utjecajem hormona i pradavnih instinkata, buduća mama brzo će početi osjećati jedinstvenu povezanost s bebom, koja će se produbljivati sa svakim bebinim pokretom. Tati je pak, pogotovo u prvim mjesecima trudnoće, ideja o bebi pomalo apstraktna. Zato on svoju ulogu roditelja može pokušati aktualizirati kroz pojačanu brigu o majci. Zaštitničko ponašanje treba prihvatiti jer je ono način očevog povezivanja s bebom, ali ga ne treba iskorištavati. Od tate ne treba očekivati da skače na svaki trudnički mig i prohtjev, kao što se to obično prikazuje u filmovima i reklamama. Isto tako, pred njega ne treba postavljati nerealne zahtjeve ili očekivanja, jer oni mogu samo stvoriti frustracije i unijeti tenzije u odnos.

No, kada ih u tijeku samog poroda obuzme adrenalin i uzbuđenje, muškarci budu baš ono što se od njih i očekuje – čvrsta ruka i tihi oslonac, a kada sve prođe, s pravom – najponosniji tate na svijetu!

Od prvoga dana kada shvati da je trudna, buduća mama promatrat će budućeg tatu pod povećalom. Svaka njegova riječ i čin imat će za nju neko posebno, dublje značenje, jer ga više neće doživljavati kao partnera ili supruga, nego kao oca svog djeteta. U želji da stvori sigurno i skladno okruženje za bebu, buduća mama može posve izmijeniti svoje dotadašnje ponašanje i životne navike. Otac joj u tome treba biti podrška i imati razumijevanja. Ako je buduća mama nervozna ili osjetljiva, treba imati strpljenja – na njezino raspoloženje utječu hormonalne oscilacije koje će se brzo uravnotežiti.

Sad kada je beba središte njezinog svijeta, mamu će posebno ljutiti i rastužiti ako se otac bude ponašao nezainteresirano za njezinu trudnoću. S druge strane, on se može osjećati zapostavljeno u partnerskom odnosu. Zato je važno održavati zajedničke aktivnosti koje nemaju veze s bebom (druženja, šetnje, izlasci…), ali i ravnopravno sudjelovati u pripremama oko bebe. To znači da mamina riječ ne mora biti zadnja pri odabiru opreme ili boje dječje sobe, ali i da isto tako, otac odlazi s njom na preglede, iako mu je možda nelagodno sjediti u ginekološkoj čekaonici.

Jako je važan odnos prema tjelesnim promjenama koje žena prolazi u trudnoći. Dok se ona možda ne osjeća ni najmanje seksepilno, partnera možda posebno privlači njezina zaobljenost i povećane obline. Ako partnerica nema želje za seksualnim odnosima, možda se samo osjeća neprivlačno. Fotografirajte je u raznim stadijima trudnoće, počastite komplimentima i dajte joj do znanja da ste vi itekako zainteresirani za odnose s njom. Kao i u svemu ostalome, važan je iskren razgovor i razumijevanje, a neće škoditi ni malo smisla za humor.

Ono što otac nikako ne bi smio činiti je omalovažavati trudničke tegobe. Umjesto toga neka ih pomogne olakšati – ako žena pati od mučnina donosite joj ujutro neki zalogaj u krevet. To ne mora biti elaborirani doručak, dovoljna će biti šalica čaja i nekoliko keksa ili prepečenac. Kod natečenih zglobova ili bolova u križima ponudite partnerici masažu. Nije važno ako ne znate masirati, olakšanje će joj donijeti i obično utrljavanje ulja za masažu ili prirodne kreme.

Trudnice se devet mjeseci pripremaju za porod i intenzivno o njemu razmišljaju tako da kada do njega dođe, obično očevi budu oni koje obuzme panika. Zato je dobro da i oni budu pripremljeni. Dogovorite zajedno put kojim ćete ići do bolnice, sjednite u auto i pređite ga u različita doba dana (na primjer tijekom jutarnje gužve i u mirnim večernjim satima). Otac treba znati gdje stoji torba za rodilište i imati spremne i svoje stvari ako je partnerica na porodu: osobne dokumente, vozačku dozvolu, mobitel i punjač, fotoaparat, udobnu odjeću.

Veliki broj očeva spremno će pristati biti uz mamu na porodu, ali to ne znači da oni od tog događaja neće strahovati isto kao i ona. Uglavnom se pitaju hoće li moći učiniti sve što se od njih očekuje i boje se da im ne pozli. Ako im ipak bude u nekom trenutku loše, najbolje je da bez dramatiziranja jednostavno izađu iz rađaone. No, kada ih u tijeku samog poroda obuzme adrenalin i uzbuđenje, muškarci budu baš ono što se od njih i očekuje – čvrsta ruka i tihi oslonac, a kada sve prođe, s pravom – najponosniji tate na svijetu!

Komentiranje je zaključano.

Prethodni članak
Očevi i prinova
Sljedeći članak
Postporođajna depresija
oevi-i-trudnoa-ndash-jgl-obitelj