Očevi i prinova

Dok se mama u prve dane oporavlja od poroda, ona prolazi kroz brojne hormonalne promjene i emocionalna stanja. Zato joj treba oslonac i pomoć – kako u kućanstvu, tako i u emocionalnom smislu, pogotovo ako je nakon poroda zahvati baby blues. Tegobe koje izaziva baby blues mogu se ublažiti ako se rodilja osjeća voljeno i sigurno, a takvo okruženje smanjit će i rizik od razvijanja postporođajne depresije. Zbog toga bi bilo idealno kada bi otac mogao uzeti godišnji odmor ili barem u prve dane provesti što više vremena kod kuće. Također, rodilja neko vrijeme neće biti sposobna obavljati kućanske poslove pa bi tata trebao preuzeti brigu o njima – barem onim nužnim, poput kuhanja i pranja.

Što prije oboje prihvate svoje izmijenjene životne okolnosti i svoje uloge oca i majke, to će i prije profunkcionirati kao skladan roditeljski par.

U prvim danima uloga oca može biti presudna za uspješno dojenje. Neizmjerno je važan njegov pozitivan stav – otac ne bi smio biti taj koji govori majci: “Dijete ti je gladno, daj mu bocu.” On treba biti svjestan važnosti dojenja i pomoći majci svojim razumijevanjem i optimizmom, kao i u praktičnom smislu – dok doji dodati joj čašu vode ili joj poduprijeti leđa jastucima. Ako se mama izdaja, tata može to mlijeko dati bebi na bočicu i time možda osigurati mami dodatni sat prijeko potrebnog sna. Ako roditelji dijele postelju, tata će se morati naviknuti i na noćna buđenja radi podoja, iako već nakon nekoliko dana neće ni primijetiti da se beba noću budila i hranila. Ipak, ako beba nemirno spava, a tata ujutro odlazi na posao, razmislite o tome da se tata privremeno “iseli” iz sobe u kojoj su mama i beba.

Najveći stres novopečenim roditeljima stvara bebin plač, pogotovo onaj noćni. Mama će vjerojatno biti ta koja će prva primiti bebu i pokušati je umiriti. No, ako joj to ne pođe za rukom u kratkom vremenu, ona će se uzrujati, a to će još više pojačati bebin nemir. Zanimljivo je da se beba ponekad puno brže umiri i zaspi u tatinom naručju – njegov duboki glas i smiren stav pozitivno djeluju na bebu. Tata treba biti samouvjeren i nemati straha kada prima rasplakanu bebu u ruke, a mama treba imati povjerenja u njega. To znači da ga treba pustiti da pokuša umiriti bebu na svoj način, bez da ga kritizira ili mu daje instrukcije. Najčešće upravo same mame posve nesvjesno sabotiraju rane pokušaje zbližavanja oca i bebe. One su uvjerene da najbolje znaju kako držati bebu, kako je nositi, kako je uspavati, kako je umiriti… Ako otac to čini na drugačiji način, ne znači da to čini krivo. Isto kao što ne bi nekoj drugoj mami govorili kako da drži svoje dijete, nemojte to činiti ni tati. Zato je najbolje da kada tata primi bebu, mama to vrijeme iskoristi za predah – neka se istušira, prošeće ili pokuša odrijemati.

Majka će osobito cijeniti ako otac nakratko preuzme brigu o bebi kako bi ona mogla u ovom delikatnom razdoblju imati malo vremena za sebe. To može biti i samo pola sata kako bi skoknula do trgovine ili izašla na svježi zrak – ti trenuci odmora značit će joj više od bilo kakvih skupih poklona ili drugih gesti pažnje. Nažalost i u današnjem društvu vrlo je čest stav očeva da se oni ne moraju puno angažirati oko bebe jer odlaze na posao i skrbe za obitelj, a mama je ionako cijeli dan kod kuće na porodiljnom dopustu. Tata treba imati na umu da 24-satna briga za dojenče iziskuje težak fizički rad, malo sna i veliki psihički pritisak. Osim toga, uloga oca u djetetovom životu važna je od prvih dana – tate drugačije drže bebu, drugačije se igraju s njom, drugačije joj tepaju pa beba ponajprije uz oca počinje osvještavati činjenicu da ona i mama nisu jedno te isto biće.

Kada beba stigne u obitelj u kojoj već ima djece, tata treba biti spreman dodatno se angažirati brigom oko njih. Djeca mogu različito reagirati na prinovu – mogu biti ljubomorni, odbijati jesti, razviti poremećaj u spavanju ili jednostavno tražiti više pažnje od roditelja. Važno je da se starije dijete ne osjeća zanemareno dok se mama brine oko bebe, pogotovo nakon poroda kad se ona ne može kretati kao inače. Tata neka bude taj koji će inicirati odlazak u šetnju, na igralište, ali i pokušati uključiti starijeg brata ili sestru u brigu oko bebe, na primjer odlaskom u nabavku namirnica, kupovinom pelena ili biranjem odjeće za bebu.

Novopečenim roditeljima najveći problem predstavlja takozvani “pritisak normalnosti” kojeg sami sebi stvaraju kad pokušavaju uspostaviti životnu rutinu kakvu su imali prije rođenja djeteta. Dolaskom djeteta neminovno će nastupiti neke promjene u njihovim životima – prvenstveno u slobodnom vremenu, druženju s prijateljima, načinu na koji pronalaze vrijeme za aktivnosti u kojima uživaju (makar one bile jednostavne poput gledanja televizije). Što prije oboje prihvate svoje izmijenjene životne okolnosti i svoje uloge oca i majke, to će i prije profunkcionirati kao skladan roditeljski par.