Najpoznatije (pod)moske priče: Re’d Italia
Talijanska oklopnjača Re d’Italia bio je ratni parobrod s jedrima kraljevske talijanske ratne mornarice koji je potonuo davnog 22. srpnja 1866. godine, u slavnoj pomorskoj bitci pored otoka Visa koju pamte razne povijesti – i talijanska, i austrijska, i hrvatska, i pomorska.
Sam brod je izgrađen u Americi, i to u New Yorku, započet u studenom 1821. i porinut u travnju 1863. godine. Bio je predviđen za posadu od preko 500 stotina ljudi i dug gotovo stotinu metara. Imao je 4 bojlera i jedan parni stroj koji je vrtio jedan propeler te omogućavao da Re d’Italia plovi brzinom od 10.8 čvorova. Unatoč za tadašnje vrijeme impresivnom parnom stroju i snazi, Re d’Italia krasila su i 3 jarbola, jer se tada preko oceana još uvijek plovilo jedrima, na vjetar.
Re d’Italia imao je impresivnih 40 topova, poredanih u jedan red, kako je bilo uobičajeno za oklopljene brodove toga vremena. Drveni su brodovi tada postajali sve teži – pokušavali se se oklopima zaštiti od topova, a i sami topovi su postajali sve teži, jer su morali snažnije ispaljivati kugle kako bi probili oklope neprijateljskih brodova.
Viški boj jedna je od bitaka koju pamti pomorska povijest upravo zbog upotrebe oklopnjača, najviše zbog genijalnoj poteza austrijskog admirala Wilhelm von Tegetthoff, koji je ovu bitku dobio. On se svojim brodom, točnije pramcem oklopnjače Ferdinand Max, koji je u tom trenu bio zapovjedni brod cijele austrijske flote, zario u bok broda Re d’Italia i tako učinio da talijanski brod potone u svega 2 minute. Tegetthoffu je to bila prva bitka koju je vodio kao admiral, a u njoj je pobijedio znatno nadmoćniju mornaricu Kraljevine Italije briljatnom taktikom i zato Viški boj ponosno pamte Austrijanci.
Talijani je pak pamte zato što su baš tamo u doživjeli golem poraz u svom ratu za nezavisnost, tada već trećem po redu. Naime, Kraljevina Italija je usred tadašnjeg rata između Prusije i Habsburške Monarhije krenula zbaciti austrijsku vlast, osvojiti Vis i učiniti ga svojom utvrdom kako bi s njega mogla dominirati cijelim Jadranom te na koncu vratiti Dalmaciju i Veneciju pod svoju vlast. Nisu pretjerano sretni što se sama bitka, u kojoj su izgubili 574 mornara, naspram svega 38 poginulih ljudi na austrijskoj strani, spominje u svim udžbenicima pomorskog ratovanja.
U Hrvatskoj povijesti, Viški se boj pamti jer je među 7871 austrijskih mornara u toj bitci njih 5000 bilo iz Dalmacije, Istre i Primorja. Oni su tu bitku doživjeli kao obranu svoje domovine od agresije i tada je počelo nacionalno osvješćivanje u Dalmaciji.
Godinama je hrvatskim i svjetskim krugovima kružila legenda da je Re d’Italia prenosio goleme količine zlatnih poluga i zlatnika, no o tome se ništa nije čulo ni kada je konačno, 2005. godine, na dubini od kojih 120 metara u moru svjerozapasno od Visa, pronađena olupina Re d’Italia.
