Kako prepoznati ima li vaše dijete noćne more
Kad netko kaže da „spava kao beba“ najčešće misli na miran, dugotrajan i opuštajući san, no brojni roditelji složit će se da se dječji san rijetko kada može opisati tim riječima. Osim što im treba neko vrijeme da nauče prespavati cijelu noć, mnoga djeca se bore i s noćnim morama.
Noćne more javljaju se u dobi između druge i četvrte godine, kada djeca razvijaju strah od mraka, nepoznatih osoba, ali i maštu pa često ne znaju razlučiti što je stvarno, a što nestvarno. Takvi strašni snovi nastaju u REM fazi spavanja, odnosno kada dijete sanja, nakon čega se budi vrlo uznemireno, uplašeno i često uplakano jer se sjeća sna i nije u stanju vratiti se odmah na spavanje.
Noćne more mogu nastati zbog stresne situacije ili prevelikog uzbuđenja koje je dijete doživjelo tijekom dana, poput promjene vrtića ili odvikavanja od pelena, a često su potaknute i nekom strašnom pričom koju je dijete čulo ili vidjelo na televiziji. Iako postoje neke sličnosti, važno je razlikovati noćne more od noćnih terora.
Noćni terori događaju se u ne-REM fazi sna te dijete tada zna vrištati, jecati, plakati i znojiti se. Prilično je teško u toj situaciji probuditi dijete jer ono ne reagira na pokušaje roditelja da ga umire, a čak i kada se probudi, djeluje uznemireno te se idući dan ničega ne sjeća. Nije poznato što uzrokuje noćne terore, no pretpostavlja se da su okidači stres, manjak sna, premorenost ili bolest s visokom temperaturom.
U oba slučaja, bitno je što prije doći do djeteta i umiriti ga jer je iznimno važno da osjeti vaše prisustvo i smirenost te sigurnost u vašemu glasu i zagrljaju. Iako se dijete sjeća noćne more, dobro je tijekom noći ne razgovarati o njoj, nego mu pomoći da što lakše zaspi. Ako se dijete tako osjeća sigurnije, ostavite upaljeno svjetlo, pogledajte s njim ispod kreveta i u ormar kako bi se uvjerilo da se tamo ne krije nikakvo strašno čudovište.
Kako bi noćne more i noćni terori što rjeđe remetili san djeteta, važno je i razviti rutinu prije spavanja, poput tople kupke, čitanja priče ili pjevanja uspavanke. Također je važno da je barem dva sata prije spavanja dijete uključeno u mirnije aktivnosti, da boravi u prostorijama s prigušenim svjetlom te ne gleda u televizijski ili kompjutorski ekran.
Iako noćne strahove ne možete u potpunosti spriječiti, možete pomoći djetetu da se lakše nosi s njima pa tijekom dana razgovarajte o tome čega se boji i što ga muči i objasnite mu da mu se u snu ne može ništa loše dogoditi. Povremeni ružan san uobičajen je u dječjoj populaciji, no ako se dijete boji ići spavati te ako se noćne more ili noćni terori javljaju često, potražite stručnu pomoć liječnika.
