Kako dijete naučiti voziti bicikl

Vožnja bicikla od najranije je dobi izvrsna vježba i sjajna zabava, no, ako se neki koraci u procesu učenja te vještine ne savladaju onako kako bi trebalo, može biti i opasna. Stoga, prije prvih pokušaja vožnje bicikla, dijete zaštitite adekvatnom biciklističkom opremom. Kako prvi okreti pedala najčešće podrazumijevaju padove i potencijalne sudare, treba naučiti sve što je potrebno kako bi novi biciklist završio sa što manjim ozljedama, odnosno što manjim brojem ogrebotina. Za svaki slučaj, osim biciklističke opreme, pripremite i flastere, gazu te otopinu joda, za čime ćete posegnuti u slučaju pojave ogrebotinana mjestima koja niste mogli uspješno zaštititi kacigom, rukavicama i štitnicima.

Nakon što dijete opremite propisnom opremom, oboružajte ga i samopouzdanjem. Budite mu podrška i ni u kojemu ga slučaju ne uspoređujte s drugim djetetom, svojim ili tuđim, te načinom na koji je to dijete naučilo voziti bicikl. Ne ovladaju tehnikom bicikliranja sva djeca u istoj dobi i jednako brzo.

Nakon što dijete opremite propisnom opremom, oboružajte ga i samopouzdanjem. Budite mu podrška i ni u kojemu ga slučaju ne uspoređujte s drugim djetetom, svojim ili tuđim, te načinom na koji je to dijete naučilo voziti bicikl. Ne ovladaju tehnikom bicikliranja sva djeca u istoj dobi niti istom brzinom, a kako svojemu mališanu ne biste slomili biciklistički duh, nikako mu nemojte stvarati pritisak informacijama o tome kako su njegov brat ili sestra u tom zadatku možda bili i brži i uspješniji. Djetetu može biti dovoljno već 30 minuta da ovlada tehnikom vožnje bicikla, a opet, isti proces može potrajati i po nekoliko dana. Također, ako vidite da se dijete boji – ne navaljujte: pustite ga da samo izrazi želju da se okuša u vožnji ili ga najprije provozajte u dječjoj sjedalici na vlastitomu biciklu kako bi steklo osjećaj o tome kako je to voziti se biciklom. Isto tako, obvezno pohvalite dijete za svaki savladani korak.

Prije nego što počnete s balansiranjem sjedeći na samome biciklu, savladajte tehniku kočenja. Neka dijete ponajprije hoda gurajući bicikl uza se i povremeno stišće obje kočnice da bi ih naučilo koristiti obje istodobno. Nakon toga spustite sjedalo bicikla, skinite pedale i pretvorite bicikl u guralicu, na kakvu je dijete naviklo. Pružite mu osjećaj da se i na biciklu može odgurnuti, no potaknite ga da svaki put noge pokuša što dulje zadržati u zraku. Kad shvati da bicikl može stajati uspravno i ići naprijed čak i kada nogama ne dodiruje tlo, lakše će se ohrabriti da stopala prebaci na pedale. Nakon što dijete savlada prethodni korak i može proći dobru udaljenost bez spuštanja nogu, sljedeći korak je stavljanje jedne pedale sa strane vodeće noge. Kod dešnjaka je to desna, a kod ljevaka lijeva noga. Pedala je mjesto na koje dijete može staviti stopalo kad pomisli da ga želi spustiti. Polako stavite i drugu pedalu te ga naučite da se samo odgurne. Kad stavite obje pedale, krenite polako zajedno naprijed pedalirajući tako da dijete držite za sjedalo bicikla ili rame.

U trenutku kada osjetite da je uspostavilo ravnotežu, neprimjetno se odmaknite te mu nakon nekoliko metara recite da zakoči. Kad shvati da je samo odvozilo nekoliko metara, dijete će se osjećati samopouzdanije, a kako bi se osjećalo još sigurnije, predlažemo vam da se neprimjetno, prije nego što se ono okrene, pomaknete nekoliko koraka unatrag kako bi imalo osjećaj da je prošlo veću udaljenost nego što realno jest. Obvezno ga pohvalite za svaki prijeđeni metar i tako izgradite njegovo samopouzdanje. Mnogi se roditelji pitaju s kakvim biciklom početi, odnosno treba li nabaviti bicikl s pomoćnim kotačima. Iako takav bicikl ne pomaže uspostavljanju ravnoteže jer se dijete oslanja na pomoćne kotače, ipak utječe na izgradnju snage koja mu je potrebna za pravo bicikliranje, bez pomoćnih kotača, stoga i nije toliko loš izbor.