Kako dalje kad rak pobijedi?
Kad vama bliska osoba, član obitelji, dobije rak, nesvjesno ili – bolje rečeno – emocionalno, cijela obitelj “dobiva rak”. Nakon početnoga šoka i nevjerice, slijedi tuga, ali se rodi i neopisiva želja za podrškom i zajedništvom te vjera u medicinu ili Boga da se ipak može pobijediti. Taj ubojica, blaže rečeno, nepoželjan gost mijenja vas iz temelja, testira granice oboljele osobe, ali i svih uključenih u proces.
Nažalost, neke priče nemaju sretan kraj – unatoč svim molitvama, nadanjima, medicinskim dostignućima, prirodnim lijekovima… rak pobijedi. Ta bolest ne bira, ne preferira, ona krade, uzima i ne pušta. Lomi ono dobro u ljudima, uništava sretne obitelji, krade budućnost, tjera u očaj…
U svakom zlu, nešto se dobro skriva
Čudna pomisao, zar ne? Pitate se – pa što može biti lijepo u toj nesretnoj priči kad netko oboli od raka, a odgovor je – ljubav. Emocije koje se rađaju u obitelji neopisivo su snažne, duboki razgovori koji se pamte cijeli život, obiteljska druženja na koja nikad ne kasniš niti ih propuštaš jer ipak znaš da su možda zadnji put da su svi na okupu, zajedništvo koje nadilazi granice, podrška okoline… Koliko god krade, rak i ujedinjuje obitelji.
Priča jedne kćeri…
Prošla sam gubitak drage osobe dva puta, prvi put tek kao djevojčica kad sam izgubila tetu od raka dojke. Dječji duh i nerazumijevanje što je to smrt, što je bolest, svakako su olakšali tugu i bol, ali i ostavili brojne upitnike u glavi. Kako mislite, tete više nema? Mama, zašto stalno plačeš? Može li se to i meni dogoditi jednoga dana? To su tek neka od pitanja koja kopkaju taj mali dječji mozak koji dobar dio života živi u oblacima, igri i sanja neke velike, ponekad i nerealne stvari. Tada, gubitak tete činio se kao najveća bol koju ću ikad proživjeti. Pomalo emocionalno hladna, brzo sam se vratila svojim školskim obvezama i druženjima s prijateljima jer život ide dalje i svijet je pred tobom. Ili se to barem tako čini…
Drugi gubitak, još uvijek sa suzom u oku, gubitak je majke, žene koja me bezuvjetno voljela, koja je živjela za mene. Otkad je saznala da ima rak dojke, treći stadij, u samo nekoliko mjeseci rak je pobijedio i ukrao mi ono što sam najviše voljela. Otišao je dio mene, dio moje obitelji! Sada odrasla žena s bebom na putu – i potpunim razumijevanjem što ta bolest jest – osjećala sam sve još jače, bolnije. Novi život donosiš na svijet u trenutku u kojemu ti se tvoj dotadašnji svijet ruši. Nije fer, vjerojatno sam izgovorila bezbroj puta, odmah uz “zašto baš moja mama”… Danas, i nakon dvije godine, tuga je neizreciva, tražim je u sitnicama, volim je bez pogovora…
Poruka raku: Hvala ti na tome što si mi pomogao da shvatim koliko je (zauvijek) volim, za sve ostalo, okrećem ti leđa. Zbogom, neprijatelju!
Kako dalje, iako ne želiš
Kad ti ta “glupa” bolest uzme voljenu osobu, uzme i dio tebe, ukrade komadić sreće i ljudskosti. Biti tužan najlakši je dio. Biti dobro, to je već izazov. Ali, ima nade jer mora je biti. Svatko drukčije podnosi gubitak, nekome su potrebne godine da se pomiri s tim, nekome su mjeseci dovoljni da nastavi. Ne treba bježati od realnosti i razgovora. Vrijeme liječi rane, život ide svojim tijekom pa te – čak i kad se najmanje nadaš – iznenadi nečim lijepim. Potrebno je naučiti živjeti s boli i pronaći unutarnju motivaciju za dalje.
Samopregled i redoviti posjeti liječniku apsolutno su najvažniji dio procesa kako dalje. Rak pobjeđuje u situacijama kad zavlada, kad ga se odmah u početku ne stjera u kut. Zato, podijelite s obiteljskim liječnikom obiteljsku dijagnozu, držite se plana pregleda i kontrola, čak i na najmanju sumnju, otiđite na pregled. Ne dopustite da rak pobijedi!
