Draga djeco, Djed Božićnjak (ne)postoji
Dječja nevinost, razigranost, bujna mašta i lakoća vjerovanja u bajke ono su što ih karakterizira, a otkrivanje istine i razbijanje iluzije o postojanju popularnih likova poput Djeda Božićnjaka ponekad je veći problem za roditelje nego za djecu.
Djed Božićnjak odavno je postao dio božićne čarolije uz kojeg se veže mnogo detalja. Sjeverni pol, sobovi, letenje, ulasci kroz dimnjak i sposobnost da u jednoj večeri svoj djeci na svijetu ostavi dar ispod bora, samo su neki od njih. Pitanje koje se javlja kod mnogih roditelja je hoće li uopće svojoj djeci dopustiti vjerovanje u bradatog djedicu koji svake godine donosi darove dobroj djeci.
Zbog njegove planetarne popularnosti, gotovo ga je nemoguće ignorirati jer ga djeca viđaju i slušaju o njemu na svakom koraku. Čak i oni najzagriženiji protiv takvih tradicija često popuste i nađu se u situacijama gdje s osmijehom gledaju fotografiju svoga djeteta iz vrtića koje ponosno prima dar od Djeda Božićnjaka, i to točno onaj koji je dijete poželjelo, a roditelj kupio.
Priču o Djedu Božićnjaku i njegovu životu moguće je održavati u mlađoj dobi, no uglavnom kada dijete dosegne dob između 5 i 7 godina, to postaje malo teže. Dijete u toj dobi počinje razmišljati više kritički i postavljati pitanja, a kod roditelja počinje dilema o tome treba li prekinuti iluziju i reći istinu ili smišljati kreativne odgovore koji će nastaviti potvrđivati postojanje Djeda Božićnjaka.
Kada djeca počnu propitivati, to znači da su postala svjesnija i razvijaju određenu sumnju u ono što ste im rekli.
Roditelji se često pitaju kada je pravo vrijeme da kažu djeci da Djed Božićnjak ne postoji i kako to napraviti. Javlja se strah od reakcije djeteta i potencijalnih posljedica, poput djetetova razočaranja, stvaranja nepovjerenja i ljutnje zbog laganja. Pravo vrijeme da kažete istinu teško je odrediti i zapravo ovisi o samome djetetu i odnosu roditelja s njime. Preporučuje se obratiti pozornost na djetetovo ponašanje i njegovo poznavanje svijeta. Kada djeca počnu propitivati, to znači da su postala svjesnija i razvijaju određenu sumnju.
Umjesto izmišljanja odgovora, dobro je djecu pitati što oni misle o tome kako je moguće, primjerice, da sobovi lete ili da je djedica u isto vrijeme bio u trgovačkom centru, na televiziji i u vrtiću. Često djeca prestanu vjerovati i prije nego što to priznaju svojim roditeljima, ali ako se dijete više trudi u smišljanju odgovora kojima bi održao svoj omiljeni lik na životu, to znači da ga iz nekog razloga još ne žele pustiti. Takvim načinom razgovora djeca će zapravo sama pokazati jesu li zaista spremna znati istinu.
