Naše prve morske radosti
Moje dijete rodilo se u idealno vrijeme – upravo kada je napunio šest mjeseci, otišli smo na more. Pakirali smo se otprilike pet dana, a suvozača su mi činila dva paketa pelena, dok je supruga sjedila na zadnjem sjedalu s našim sinom i pokušavala izvući svu moguću zabavu iz rukava.
Ako se dobro sjećam, ja sam bio sretniji od moje bebe. Jedva sam čekao da ga upoznam s morem, da osjeti pravu radost. Naravno, on ga sa šest mjeseci uopće nije posebno doživljavao, ali ja sam cvjetao. Odlazak na plažu bio je pravi mali podvig. Kako smo se do plaže morali spuštati podužim stepenicama, morao sam sina nositi te se najprije okupati u znoju pa tek onda u moru. Nismo smjeli zaboraviti toliko toga: UV kapicu, zaštitnu kremu, igračke, dudu, pelene… Sada sve to jedva nabrojim, ali tada se činilo neophodnim.
Iz prve je zavolio more jer su mu mama i tata totalno morski ljudi.
Pored svih dostupnih kašica, moj sin je na plaži najviše volio jesti pijesak i stavljati kamenje u usta. Naravno, iz prve je zavolio more jer su mu mama i tata totalno morski ljudi. Toliko smo uživali gledajući ga kako pluta na svom kolutiću oko nas… Pored tih morskih radosti rano ujutro i kasno poslijepodne kada sunce nije jako, ostatak vremena osmišljavali smo igre za po doma koje su se svodile na brčkanje u bazenu i tummy time.
Cijela ova morska avantura podsjetila me na to koliko sam zapravo prije djeteta bio bezbrižan. Nisam se morao brinuti o toliko toga. Međutim, svaka ta kapljica znoja vrijedi peterostruko više kada nas troje uskočimo u toplo more i uživamo u valovima koji nas nose prema nekim budućim slatkim avanturama.
