Najpoznatije po(d)morske priče: Luzitanija

Prije nego što je potopljena, Luzitanija je prešla ocean 202 puta, vozeći putnike od New Yorka do Liverpoola i natrag. S brzinom od 25 čvorova, odnosno 46 kilometara na sat, ona je tada bila najbrži, a ne samo najveći putnički prekooceanski brod na svijetu. Njemačka je u svibnju 1915. godine vode oko Velike Britanije proglasila ratnom zonom, objavljujući tako svoju namjeru da sve brodove ometa u plovidbi. Njemačko veleposlanstvo u SAD-u čak je dalo objaviti oglas u američkim novinama upozoravajući ljude na opasnosti putovanja brodovima koji plove pod britanskom zastavom. Prvi svjetski rat u tom trenutku trajao je već dobrih 10 mjeseci.

No, oglas u novinama nikome nije ulijevao strah u kosti. Torpedo je bio još relativno nov izum, a rat podmornicama sasvim nova stvar u kojoj su predvodili Nijemci, i to upravo u Atlantskom oceanu. Jedini koji je prepoznao potencijalnu opasnost bio je Sir Arthur Conan Doyle, tvorac Sherlocka Holmesa, koji je napisao priču u kojoj je Njemačka pobijedila Veliku Britaniju upravo pomoću podmornica.

I na trenutak se, nakon što je 7. svibnja 1915. njemački U-boat torpedom kod obale Irske pogodio Luzitaniju nakrcanu teretom, oružjem i ljudima, činilo da bi se to moglo i ostvariti! Torpedo je na boku Luzitanije stvorio rupu u razini vode, a odmah zatim dogodila se i druga detonacija koja je proširila rupu i učinila da Luzitanija potone za 20 minuta. To je onemogućilo spašavanje ljudi – čamci za spašavanje poispadali su s palube i prevrtali se u vrtlozima koje je uzrokovalo potonuće.

Dvije godine poslije, SAD se priključio I. svjetskom ratu, a mnogi smatraju da je upravo potonuće Luzitanije, na kojoj je među 1195 ljudi poginulo i 114 Amerikanaca, ponukalo Amerikance u taj rat. Naime, druga detonacija nije bila posljedica drugog torpeda – jer drugi torpedo nikad nije ispaljen. Neobjašnjena druga detonacija nadahnula je mnoštvo teorija zavjere prema kojima je Luzitanija žrtvovana da bi se uvuklo Amerikance u rat. No, te teorije nikada nisu dokazane.

Razne ekspedicije istraživale su olupinu Luzitanije koja leži na 93 metra ispod površine mora, no morske struje, blizina obale i ribarske mreže uzrokovale su velika oštećenja. Danas je tu slavnu olupinu vrlo teško istraživati jer postoji konstantna opasnost od urušavanja, a suvremeni svijet je pamti kao tragediju s velikim gubicima koja je označila početak ratovanja u 20. stoljeću.