Mononukleoza – bolest poljupca

Mononukleoza je zarazna bolest uzrokovana Epstein – Barrovim virusom (EBV) u 90% slučajeva, a u preostalih 10% citomegalovirusom (CMV). Najčešći oblik prenošenja je ljubljenjem, ali i dodirivanjem dijelova tijela i predmeta natopljenih zaraženom slinom, npr. pijenjem iz tuđe čaše ili slamke. Kapljični prijenos kihanjem i kašljanjem je uistinu malo vjerojatan, stoga izolacija oboljelih nema smisla. Virus se prvih 18 mjeseci nakon infekcije izlučuje slinom, a u organizmu ostaje doživotno. Većina se zarazi ovim virusom već u djetinjstvu, neizravno putem kapljica sline na igračkama, a da to i ne zna jer infekcija tada obično prolazi neprimjetno. S druge strane, simptomi se pogoršavaju s godinama. U mladeži i starijih osoba mononukleoza može poprimiti teži oblik s izraženijim simptomima, ovisno o tome koliko se rano otkrije i koliko je organizam oslabljen.

Virus mononukleoze se prvih 18 mjeseci nakon infekcije izlučuje slinom, a u organizmu ostaje doživotno

Inkubacija, odnosno period od prvog kontakta s virusom do pojave simptoma, traje od 2 do 6 tjedana. Simptomi mononukleoze se obično na prvu pomiješaju s gripom ili jednostavnom grloboljom. Prvi simptomi, malaksalost, gubitak apetita, zimica i bol u mišićima često prolaze nezamijećeno. Oni prethode početku upale grla, temperature i povećanja limfnih čvorova. Tek teži oblik upale grla u većini slučajeva natjera bolesnike da potraže medicinsku pomoć. U nekim slučajevima se pojavi samo jedan ili dva simptoma, ipak umor je uvijek prisutan.

Tijek bolesti je u većini slučajeva sličan. Jača upala grla najčešće traje 5-7 dana, a slabi sljedećih 7-10 dana. Vrućica obično traje 7-14 dana, ponekad i duže. Limfni čvorovi se uglavnom smanjuju tijekom 3 tjedna. Umor traje najduže. Većina bolesnika se tek za 3-4 tjedna osjeća spremnima za svakodnevno obavljanje obaveza i za povratak u školu ili na posao. Mononukleoza najčešće prolazi bez komplikacija. Vrlo rijetko dolazi do težih promjena u krvnoj slici ili do rupture slezene, do koje može doći zbog udarca u trbuh kod izrazitijeg povećanja slezene.

Liječenje je simptomatsko jer protiv virusa uzročnika nema lijeka. Najvažnije je mirovati, što ne znači da treba strogo ležati u krevetu, ali isto se tako ne smiju obavljati obaveze koje imalo umaraju jer mononukleoza dovodi tijelo u stanje iznimne iscrpljenosti. Većini zaposlenih ljudi ovaj dio najteže pada. Obično se oboljeli nekoliko tjedana odmara kod kuće, a veću fizičku aktivnost treba izbjegavati 6-8 tjedana nakon ozdravljenja, zbog rizika od ozlijede i prenaprezanja slezene. Dok traje temperatura treba piti veće količine tekućine, po potrebi uzeti tabletu za snižavanje temperature, npr. Paracetamol. Liječnici se slažu da bi se trebalo izbjegavati, posebice djeca, uzimanje lijekova koji sadrže acetilsalicilnu kiselinu, (npr. Aspirin ili Andol) zbog opasnosti od komplikacija. Ovisno o stanju jetrenih enzima, liječnici pripisuju dijetu, laganu hranu bogatu proteinima i antioksidansima i strogo izbjegavanje masti i ulja, pržene i pohane hranu te alkohola.

Prevencija je jednostavna: izbjegavati kontakt sa slinom osoba koje su nedavno preboljele mononukleozu i osobito paziti na higijenu ako ste u njihovoj blizini. Također često čistiti dječje igračke i predmete koje djeca stavljaju u usta.

Mononukleoza nije opasna, ali je vrlo naporna bolest jer ponekad ima učinke snažnije verzije gripe i gotovo uvijek prikuje bolesnika za krevet na nekoliko tjedana. Uistinu se lako može izbjeći, a ako ju i dobijete, samo strpljivo odmarajte, držite se uputa i iskoristite to vrijeme u krevetu za čitanje neke dobre knjige.