Kako smo pripremali sina za vrtić?

Polazak u vrtić bila je velika stvar za cijelu našu obitelj. Naš sin nije znao što ga čeka, a mi smo bili malo tužni što je već tako odrastao, ali i sretni jer ga čeka jedno od najslađih životnih poglavlja.

Prve pripreme

Pripreme su krenule kada je imao oko dvije godine. Prvo smo se potrudili tijekom ljeta da ga odviknemo od pelena kako bi nam čitav taj proces bio lakši. Iz ove perspektive to nije bila loša odluka iako bi bilo idealno da smo to napravili pola godine ranije, no, kako kažu, to se radi kada je dijete spremno. Od dude ga nismo odvikavali niti od bočice iz koje pije vodu jer su nam savjetovali da dijete treba imati uz sebe predmete na koje je naviklo kako bi mu adaptacija prošla što lakše. Zajedno smo išli u kupovinu ruksaka i šlapica koje su samo za vrtić.

Razgovor i socijalizacija

Razgovor je jako bitna stavka. Puno smo pričali o vrtiću i što se sve tamo radi. Posjetili smo nekoliko puta vrtić i njegovo dvorište kako bi naš sin napravio neku poveznicu s pojmom “vrtić”. Kako nije u tom trenutku još bio pretjerano zainteresiran za djecu, trudili smo se mjesecima da se bliže upozna s njima, podijeli igračku, dobaci loptu i poigra s drugom djecom.

Adaptacija

Nakon svih priprema, činilo nam se da smo napravili pravu stvar i dobro ga pripremili. Sav radostan je otišao prvi dan s mamom i oduševljeno se igrao tih pola sata. Kada je mama već sutradan ostala izvan sobe, krenuo je plač koji smo očekivali, ali smo se potajno nadali da je on sve shvatio i da će mu to biti super. Ipak, bilo je možda nerealno očekivati da iz prve prihvati novo okruženje, djecu i njihov plač, nepoznate tete, i bude zadovoljan bez onih koje najviše voli. Supruga i ja i dalje tješimo jedno drugo da će već sljedeći dan proći bolje nego prethodni i čini nam se da smo mi bili manje spremni od njega. Pripremajući sina, zaboravili smo pripremiti sebe na te dane odvajanja. Ali, sutra će biti bolje, zar ne?

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *