Kako prepoznati ADHD kod djeteta?

“Ne budi hiperaktivan/a!”, rečenica je koju nebrojeno puta izgovaraju ljutite majke i očevi kada im je dijete u nekom trenutku toliko živahno te mu teško predočuju da treba biti mirno i slušati. Taj se izraz ponekad olako koristi, najčešće iz neznanja. Neznanje se očituje iz samog “ne budi”jer osobe s ADHD-om ne mogu svjesno utjecati na vlastitu pozornost, smirenost i pritajenost, a to je njihov glavni problem. Naime, ADHD obuhvaća nemogućnost usmjeravanja pozornosti na jednu stvar ili proces, pojačanu motoriku te ponekad i pretjeranu impulzivnost, odnosno osobine uobičajeno iznimno živahna djeteta. Kako na vrijeme shvatiti je li vaše dijete zaista samo nešto živahnije ili je posrijedi ADHD, koji potencijalno znatno otežava integraciju u razne kolektive, a posljedično i društvo?

ADHD obuhvaća nemogućnost usmjeravanja pozornosti na jednu stvar ili proces, pojačanu motoriku te ponekad i pretjeranu impulzivnost, odnosno osobine uobičajeno iznimno živahna djeteta.

S obzirom na to da postoji nekoliko oblika ADHD-a, važno je obratiti pozornost na različite simptome. U djece se najčešće uočavaju oko pete godine kada mogu kontrolirati ponašanje i ciljno usmjeravati pozornost ili na početku osnovne škole. Naime, ADHD se javlja u nekoliko tipova, koji ne uključuju nužno i hiperaktivnost, stoga se ponekad stanje dijagnosticira kasnije u srednjoj školi. Predominantno nepažljivi tip često ne prati povećana fizička aktivnost, ali ga obilježava izrazita nemogućnost koncentracije. Takva je osoba ili dijete najčešće neosjetljiva na detalje, često pogriješi ili ne sluša sugovornika, lako je omesti u započetoj aktivnosti, teško se prisjeća i organizira, a zadatci mu često brzo dosade.

Predominantno hiperaktivno-impulzivni tip obilježava pojačana motorika, ali i velika impulzivnost. Takve osobe i djeca upadaju u razgovore i osobne prostore, ne mogu kontrolirati vlastite rečenice i često imaju problema s autocenzurom. U razredu dižu ruku prije postavljena pitanja, ne prihvaćaju tvrdnje poput strpi se ili pričekaj malo, te na njih mogu reagirati pretjerano emotivno i ćudljivo. Uopće se ne mogu kontrolirati, stoga ih se relativno često smatra netaktičnima i nepristojnima.

Postoji i kombinirani tip ADHD-a s osobinama hiperaktivnosti, impulzivnosti i nepažnje. Osobe i djeca ponekad djeluju kao da se trude i uspijevaju kontrolirati, no to nikad nije potpuno. Primjerice, takva djeca mirno sjede, ali ne mogu prestati lupkati nogom o pod ili prstima o stol, prebacuju se s aktivnosti na aktivnost, imaju poteškoća da se igraju u tišini ili opuste. Najsigurnije je potvrdu potražiti kod stručnih osoba, dok vam ovaj tekst može poslužiti kao orijentir ili putokaz o djetetovu ponašanju.