Jegulje u Jadranu

Boja jegulje varira od tamnozelene ili smeđe do svijetlosive. Jedna je osobina svim jeguljama zajednička – trbuh je uvijek svjetliji od ostatka tijela, obično je bijel ili svijetložut. Te zmijolike ribe kreću se valovitim pokretima tijela, a to i nije previše različito od kretanja zmije na kopnu. Među stanovnicima mora čini ih jedinstvenima plivanje unatraške.

Jedna je od mnogih posebnosti jegulja Jadranskog i Sredozemnog mora razmnožavanje jako daleko od doma. Kada dođe vrijeme za mlade, jegulje se zapute na dug put od tri do četiri tisuće milja sve do Sargaškog mora, usred Atlantskog oceana!

Putuju u golemom jatu koji izgleda kao kugla i kotrlja se po moru. Nakon što polože i oplode jajašca, ugibaju, a kući se vraćaju tek njihovi potomci. Izlegnute ličinke nosi Golfska struja jednu do čak tri godine!

I kad se vrate, ličinke se pretvore u končaste staklarke i borave u ušćima potoka, velikih rijeka i jezera. Po tome su jegulje jedinstvene i zanimljive jer dio života provode u moru, a dio u slatkoj vodi! Sluzava im koža olakšava kretanje gustišem slatkih voda te puzanje muljem zimi.

Čak i ljeti, kad su aktivne, jegulje dane provode ležeći na muljevitom dnu bogatom organskim talogom te se kreću tek u sumrak. Prave su proždrljivice i hrane se svime čega se dočepaju, a to su na našoj obali znali dobro iskoristiti – stavljali bi jegulju u bunar i tako osiguravali čistoću vode jer štogod bi u njega upalo, jegulja bi pojela!

Europska jegulja je najrasprostranjenija u čitavom Sredozemlju, pa tako i u Jadranskom moru. Može narasti do metar i pol, a većinom je duljine između 60 i 80 centimetara. Najpoznatije je domaće stanište jegulje ušće Neretve. Jegulje u krvi imaju otrovnih tvari, stoga se moraju pažljivo termički obraditi prije pripreme neretvanskih specijaliteta!

U Jadranu se još pojavljuje i crvojeguljka, riba zmijolikog oblika, tamnosmeđih leđa i vrlo bijelog trbuha. Kod nas je još nazivaju lažni ugor, falšet i dvobojni ugor.