Glaukom – vodeći uzrok sljepoće u svijetu

Od 6. do 12.ožujka bit će obilježen Svjetski tjedan glaukoma. Što je glaukom, kako nastaje, koji su simptomi i - u konačnici - kako se liječi, pročitajte u sljedećemu tekstu.

Glaukom, takozvani tihi kradljivac vida, nastaje postupno, najčešće kao posljedica povišenoga očnog tlaka. Glaukom je bolest očnoga živca koja u konačnici dovodi do slabljenja vida te se smatra vodećim uzrokom sljepoće. Nažalost, nije poznato što dovodi do poremećaja u istjecanju očne vodice koja stvara pojačan pritisak na očni živac, a što posljedično uzrokuje njegovo trajno propadanje. Glaukom dolazi od grčke riječi glaukos što znači zelen, zbog zeleno-sivoga odsjaja leće koji se pojavljuje na glaukomom zahvaćenomu oku pa je ta bolest još poznata i pod nazivom zelena mrena.

Ova se bolest može pojaviti u bilo kojoj životnoj dobi, čak i kod novorođenčadi, premda je najčešća kod starijih osoba. S obzirom na to da gotovo i ne pokazuje nikakve simptome, vrlo često se dijagnosticira u poodmaklome stadiju, kada već stvara ozbiljne probleme vida. Danas različite razvijene zemlje imaju programe ranoga otkrivanja glaukoma, no čak se i u tim zemljama kod 50 posto bolesnika bolest dijagnosticira prekasno.

Ako je dijagnosticiran glaukom, pristupa se terapiji s ukapavanjem antiglaukomskih kapi. Takva se terapija primjenjuje doživotno, a ako se s njome počne na vrijeme, može vrlo efikasno držati propadanje očnoga živca pod kontrolom.

Razgovorima s oboljelima utvrđeno je da je pojedine simptome kao što su suzenje očiju, povremene glavobolje popraćene zamagljivanjem vida te halovi u obliku duginih boja oko promatranoga izvora svjetlosti bilo moguće povezati s nastankom glaukoma, no kako je riječ o netipičnim simptomima za tu bolest, to najčešće nije napravljeno na vrijeme. Problemi se kod ove bolesti uglavnom očituju u vidu slabije vidne oštrine i smanjenoga vidnog polja, a u vrlo teškim slučajevima, i gubljenjem sposobnosti vida koje može biti trajno.

Smatra se da nastanak glaukoma može biti povezan s genetikom,  šećernom bolesti i hipertireozom, premda nije nužno da se i razvije kod osoba oboljelih od tih bolesti. S ciljem dijagnosticiranja glaukoma analizira se obiteljska anamneza te pregledava rožnica. Ako je dijagnosticiran glaukom, pristupa se terapiji s ukapavanjem antiglaukomskih kapi. Takva se terapija primjenjuje doživotno, a ako se s njome počne na vrijeme, može vrlo efikasno držati propadanje očnoga živca pod kontrolom. Ako se glaukom terapijom antiglaukomskim kapima ne uspijeva uspješno držati pod kontrolom, terapija se kombinira s laserskim zračenjem.

Tek se u rijetkim situacijama primjenuju različite operacije. No, pacijente kojima se stanje uz pomoć terapija stavi pod kontrolu čeka optimistična dijagnoza: oni će gotovo do kraja života s velikom sigurnošću sačuvati svoj vid.

Komentiranje je zaključano.

glaukom-x2d-vodei-uzrok-sljepoe-u-svijetu-ndash-jgl-obitelj