Dječji bonton

Bonton, odnosno pravila ponašanja nisu rezervirana samo za odrasle ljude, poželjno je djecu od najranije dobi učiti lijepom ponašanju kako bi što ranije učili imati obzira prema drugim ljudima.

Mnogi roditelji u užurbanoj svakodnevici zaboravljaju pravila lijepoga ponašanja kojima bi trebali naučiti svoju djecu. Neki smatraju da su im djeca premala da bi ih učili takvim stvarima, međutim, bonton koji su djeca naučila do svoje sedme godine najdulje pamte. Stoga je poželjno djecu od najranije dobi učiti pravila ponašanja uz, naravno, realna očekivanja primjerena njihovoj dobi.

Dvogodišnjaci i trogodišnjaci u razdoblju su kada ponavljaju sve što čuju, stoga treba pripaziti što se govori, odnosno govoriti onako kako biste željeli da i vaše dijete govori pri čemu je, naravno, najvažnije izbjegavati riječi koje ne želimo da ponavlja. Čim dijete progovori, počnite koristi „čarobne“ riječi hvala, molim, izvoli i oprosti te mu objasnite u kojim se situacijama koriste. S obzirom na to da djeca u tako ranoj dobi nemaju još potpuno razvijene motoričke sposobnosti, ne možete od njih očekivati da pravilno koriste pribor za jelo, a da ne naprave nered za stolom. Također, djeca te dobi ne mogu dugo zadržati koncentraciju za stolom, najviše 15 minuta, pa je poželjno prije nego što dijete sjedne za stol izrezati mu obrok na manje komade kako bi to vrijeme iskoristilo samo za jedenje. Kada primijetite da je dijete izgubilo koncentraciju i počelo se igrati hranom, možete ga pustiti od stola i objasniti mu da nije pristojno ometati ostale dok jedu.

Bonton koji su djeca naučila do svoje sedme godine najdulje pamte

Četverogodišnjaci i starija djeca već bi trebali imati usvojena osnovna pravila ponašanja i usvajati nova. Pokušajte naučiti djecu da smo svi različiti i da nije lijepo rugati se ljudima koji su drukčiji od nas, komentirati ih na glas i nazivati pogrdnim imenima. Naročito je bitno da prihvate drugu djecu s posebnim potrebama. Naučite ih i kako se treba ponašati u gostima, kako pozdraviti, pitati prije nego što uzmu nešto, pitati za odlazak na toalet te pokucati prije nego što uđu u prostoriju. Također, objasnite djeci da je važno prati ruke prije jela te poslije odlaska na WC te staviti ruku na usta kada kišu ili kašlju.

Psiholozi navode kako su obitelji koje objeduju zajedno za stolom sretnije i povezanije, stoga su zajednički objedi veoma važna stvar u odgoju. Pokušajte što češće okupiti cijelu obitelj za stolom, naučite djecu koje su teme primjerene za razgovor za stolom, naučite ih i da ne razgovaraju s punim ustima te da pomažu pri serviranju i pospremanju stola. Pravila koje dijete nauči u vlastitome domu koristit će i u gostima ili restoranu. Odnos između roditelja također je nešto što djeca oponašaju, stoga bi bilo poželjno da si supružnici zahvaljuju, zamole te cijene sitnice koje rade jedan drugome pružajući tako primjer djeci.

Postavite visoka očekivanja, ali zadajte stvarne ciljeve. Djeca mnogo bolje uče pohvalama nego kritikama pa nemojte zaboraviti pohvaliti dijete i biti ponosni na svaku njegovu lijepu gestu. Bitno je da ostanete strpljivi i zadržite smisao za humor jer će neugodnosti koje sada doživite jednoga dana postati zabavne anegdote za prepričavanje. Nemojte zaboraviti da djeca više uče gledajući nego slušajući, stoga je najvažnije da budete dobar uzor svome djetetu te da se i sami ponašate kako želite da se ono ponaša.

Komentiranje je zaključano.

djeji-bonton-ndash-jgl-obitelj