Želve – jedini gmazovi koji žive u Jadranskome moru
Gledajući “Potragu za Nemom” ili čak “Potragu za Dori” sigurno poželite barem neke od tih životinja vidjeti uživo! Želve – one koje Neminu tati pomognu surfati po istočnoaustralskoj struji – možete posjetiti u riječkom Prirodoslovnom muzeju gdje živi nekoliko glavatih i golemih želvi!
Želve postoje već više od 100 milijuna godina. To znači da su preživjele ono što ni dinosauri nisu! Imaju koštani oklop koji im prekriva gotovo cijelo tijelo i štiti unutarnje organe. Razne vrste želvi razlikuju se, među ostalim, i po obliku i boji oklopa. Uz to, na oklopima znaju nositi mnoge manje morske organizme poput algi, račića i školjaka.
Dobro su prilagođene životu u oceanu i moru, no ipak im je potreban zrak da bi preživjele. Prelaze veoma velike udaljenosti kako bi se nahranile pa često preplivaju cijele oceane. Ženke jaja redovito polažu u pijesak tropskih i suptropskih plaža gdje se rađaju nove male želve. Osobito im je drago Jadransko more – želve kod nas dolaze prezimiti!
Svaka vrsta želvi hrani se drukčije. Primjerice, glavate želve jedu rakove i školjke, dok se goleme želve hrane žarnjacima i račićima dok su mlađe, a kad napune pet godina, postanu biljojedi i hrane se isključivo algama.
Poznato je sedam vrsti želvi. Najmanje među njima teže oko 40 kilograma, a najveće znaju dosegnuti i 450 kilograma. No, takvih nema u Jadranu, u kojemu goleme želve znaju dosegnuti težinu od 200 kilograma i dužinu od metar i dvadeset, zbog čega su i prozvane “golemima”. Glavate želve slične su golemima po dužini, ali znaju biti i upola lakše, prosječne težine od stotinjak kilograma.
Nažalost, od sedam vrsti želvi, šest ih je ugroženo pa se intenzivno radi na pokušajima očuvanja tih krasnih životinja. Jedina opasnost za želve su ljudi i neke vrste morskih pasa.
Komentiranje je zaključano.