Tata na rodiljnom dopustu

Prije nego što sam otišao na dopust, preispitivao sam se hoću li moći to, hoću li sve stići, hoću li uspjeti sve sam… Odgovor na sve to je – naravno! Tata može sve što mogu mame, bake ili tete čuvalice, da ne idem toliko daleko pa da kažem da može i više od njih.

 Želio sam ostaviti svoj potpis u temeljima osobnosti tog novog malog stvorenja.

Iskoristio sam to vrijeme kako bih se povezao sa svojim sinom. Želio sam ostaviti svoj potpis u temeljima osobnosti tog novog malog stvorenja. Još i dandanas primijetim neke detalje u njegovu karakteru za koje vjerujem da sam mu ih ja pomogao razviti u tom razdoblju.

Rutinu mijenjanja pelena, prehrane i spavanja savladali smo u prvih nekoliko dana jer to je, naime, toliko jednostavno da nije vrijedno ni spomena. Sve ostalo vrijeme bilo je posvećeno igri, smijehu, zabavi i učenju.

Veliki je izazov svakodnevno pronalaziti neke nove igre sa starim igračkama. Događali su se i dani kada bismo on i ja ustali na lijevu nogu i to je znalo biti malo napornije, ali takvih je bilo malo pa su uz zrno improvizacije, pokojeg parka i tobogana te malo strpljenja bezbolno bili savladavani.

Na kraju krajeva, kada cijeli dan ide nizbrdo, uvijek postoje i crtići koji će i najtežu situaciju okrenuti u dobrome smjeru. Oni su poput onih čekića koji stoje u autobusu i smiju se koristiti samo u slučaju nužde, a nikada ne zakažu.

Sve u svemu, bilo je to jedno od najljepših razdoblja mog života, a uvjeren sam da je tako bilo i mojemu sinu koji je možda postao malo bolja osoba zahvaljujući trudu i vremenu koje sam mu tada posvetio. Nikada više neće biti tako malen i ponosan sam što sam u tom razdoblju mogao toliko biti uz njega.