Neželjeni susreti s krpeljima – što učiniti (odrasli, djeca i kućni ljubimci)

Malene krvopije koje pri hranjenju, ako ih se ne primijeti na vrijeme, znaju narasti i po nekoliko puta od svoje izvorne veličine, na latinskome se zovu ixodidae, odnosno “tvrdice”. Nenapuhanoga je krpelja, onoga koji se nije preobrazio pijući krv domaćina, veoma teško uništiti na bilo koji način – mehanički, kemijski, a najbolje to znaju Rusi koji su ih besupješno pokušavali istrijebiti DDT-om.

Ti se nametnici vole prikačiti na ljude i pse, ali i na goveda, mačke. Nisu izbirljivi, nema li u blizini sisavaca, poslužit će i ptice ili gmazovi. U prirodi imaju jednu zadaću: umanjiti broj životinja kako ne bi došlo do disbalansa. Krpelji tako potamane, primjerice, određeni broj goveda kako ne bi popasli previše trave – sve je u ravnoteži.

Tijekom proljeća, kada je najviše krpelji, djecu je uputno po odjeći obilno pošpricati repelentom, ako planinarite, treba se držati staze te svakako nakon boravka u prirodi, dijete dobro pregledati.

Kada je pak riječ o susretima s ljudima i kućnim ljubimcima, stvari se kompliciraju jer su krpelji prijenosnici mnogih bakterija i virusa, među kojima neki nisu nimalo bezazleni. Većina je ljudi svjesna da psa krpelj može stajati života, prenese li mu protozou koja uzrokuje babeziozu, odnosno krpeljsku groznicu. I to u samo dva-tri dana, ako se bolest hitno ne liječi. Pronađete li krpelja na psu, a pas vam postane malaksao, izgubi apetit, otežano diše i povraća – hitno veternaru!

Ključ je prevencija! Krpelji postaju aktivni kada temperatura naraste više od 10 stupnjeva Celzijevih i strpljivo na vlatima trave i grmovima, ne samo u šumi, nego i po gradskim livadama, ukrasnim grmovima i među šibljem, čekaju da ih pokupi netko toplokrvan. Stoga redovito tretirajte psa sredstvima protiv krpelja i svaki ga put nakon šetnje po šumi fizički pregledajte, osobito na prednjemu dijelu tijela, vratu i glavi.

Jednako učinite i za sebe! Najopasnije bolesti koje krpelj može prenijeti na čovjeka su borelioza te krpeljni meningoencefalitis. Za potonji postoji cjepivo koje možete lako dobiti odlaskom u Zavod za javno zdravstvo. Cijepljenje se provodi tri puta – prvi put zimi, drugi nakon tri mjeseca i treći godinu dana nakon prve doze. Poslije toga nužno se docijepiti svake tri godine. Mogu se cijepiti i djeca od godinu dana starosti, iako to u nas pedijatri ne preferiraju. U Austriji, u kojoj je za razliku od Hrvatske, to cijepljenje i obvezno i besplatno, rutinski se cijepi djecu od godinu dana, prema prilagođenoj shemi.

Tijekom proljeća, kada je najviše krpelji, djecu je uputno po odjeći obilno pošpricati repelentom, ako planinarite, treba se držati staze te svakako nakon boravka u prirodi, dijete dobro pregledati, osobito glavu, iza uha, pupak, pazuh, prepone i trbuh, jer krpelji vole mjesta gdje je koža vlažna i meka.

Pronađete li krpelja, izvadite ga. Brzim pokretom obuhvatite krvopiju s dva prsta i povucite ga van. Ne umijete li to ili se ne usuđujete, posjetite liječnika, a ako je riječ o psu, iskušajte specijalnu kliješta-pincetu. Nikako nemojte krpelja namakati uljem jer mogu veoma dugo izdržati bez zraka, a nemojte ga ni natapati alkoholom jer onda “povraćaju” u domaćina pa se povećava rizik od zaraze.