Moje novootkrivene metode uspavljivanja bebe

Skrivate se pokrivajući se pokrivačem preko glave, ali, kasno je – spazio vas je! Spreman je za igru. I tata je, ali tek je 3 ujutro i moramo čekati da svane.

A prije tek nekoliko mjeseci, uspavao bih ga u rukama i ponosno slao selfie dragoj. Kad je beba sasvim mala, najpopularnija metoda uspavljivanja je provjereni „š“ i drndanje u kolicima. „Š“ je „ššš…“ kojim ga ušuškavate u san, dok leži u svojoj malenoj vreći za spavanje. Drndanje u kolicima je jasno – odvesti ga na što neravniju površinu i voziti. To može biti i preko tepiha u stanu/kući. U prvim mjesecima silno je pomagao i white noise s YouTubea. U tom konkretnom videu, to je osam punih sati dobrodošle pomoći. Koja provjereno radi.

Pjevušenje blesavih pjesmica od nekoliko riječi koje se rimuju također se pokazalo uspješnim. U tim prvim mjesecima, uzeo bih ga u ruke i nosio, ljuljuškao dok ne zaspe. Danas, uoči njegova prvog rođendana, stvar je potpuno drukčija. Ali, i dalje postoje provjerene metode. Upravo sam neki dan primijetio da pomaže kad uz njega prislonim finu mekanu dekicu kojom ga pokrivamo – prostrem mu je uz leđa i malo ga pokrijem; dio dekice stavim mu u ruku. Naravno, uz obvezno pjevušenje neke melodije ili „ššš…“. Osim toga, nama od početka radi duda, i to ne bilo koja, već WubbaNub. Ona je i danas spas u četiri ujutro.

Ako ipak nezaustavljivo plače i ne mogu ga smiriti, onda ga uzmem u naručje pa malo šećemo po stanu i razgovaramo. Gotovo mi nikad ne zaspe u naručju, ali se malo umori i smiri dovoljno da pokušamo ponovno s krevetićem. Onda ga mazim po leđima i pjevušim nešto lagano dok ne utone u san. Za koji sat, ponovno se gledamo nas dvojica – on sjedi u krevetiću, ja na rubu kreveta…