Misterij ukletoga dubrovačkog otoka Lokruma

Samo desetak minuta vožnje brodom od Dubrovnika smjestio se malen i neodoljivi otok Lokrum. Okružen bogatim zelenilom i nastanjen još bogatijom povijesnom baštinom, taj raj na Zemlji privlačan je brojnim turistima i zbog jezive priče koja se veže uz njega.

Tko god je posjetio ovaj otočić, teška ga je srca napustio očaran njegovom ljepotom. Međutim, zadržavanje tijekom noći na njemu nije dopušteno nikome osim čuvaru, a nakon što saznate kakva je bila sudbina njegovih nekadašnjih stanovnika, sumnjamo da biste to i željeli.

Kada je u 11. stoljeću Dubrovnik poharao veliki požar, njegovi žitelji molili su se sv. Benediktu i zavjetovali se da će, ako poštedi grad, sagraditi samostan u njegovo ime. Požar je ubrzo ugašen i građani su doista sagradili benediktinski samostan na Lokrumu. Međutim, zbog njegova privlačnog strateškog položaja, general francuske vojske želio je tamo sagraditi obrambenu utvrdu te je zahtijevao da  benediktinci napuste i samostan i otok. Prije njihova prisilnoga odlaska, benediktinci su, prema legendi, odslužili misu, navukli kapuljače, zapalili voštane svijeće, okrenuli ih naopako te tri puta obišli otok u povorci, proklinjući svakoga „tko pribavi Lokrum za osobno uživanje“.

Tijekom vremena nastala je urbana legenda o prokletstvu tog prelijepog otočića – tko god bi došao tamo na dulje vrijeme, ne bi dobro prošao. Jedan od vlasnika Lokruma bio je sin austrijske carice Sisi i cara Franje Josipa I. Prema legendi, on je na otoku zasadio botanički vrt, a nakon nekoliko mjeseci u dvorcu Mayerling ubio je ljubavnicu te počinio samoubojstvo. Brat cara Franje Josipa I., koji je upravo s Lokruma krenuo u Meksiko, također nije mnogo bolje završio – ondje su ga uhitili i mučili te na kraju i strijeljali. Posljednja osoba zabilježena kao vlasnica Lokruma bila je habsburška kneginja Windisch Grätz, a cijela njezina obitelj nestala je s otoka.

Malo tko može vjerovati da taj otočić obogaćen botaničkim vrtom, jezerom, pogledom na Dubrovnik s tvrđave Royal, paunovima i zečićima koji bezbrižno trčkaraju uokolo donosi, prema pričama Dubrovčana, nesreću svakome tko se usudi nešto uzeti s njega, makar to bio i list sa stabla ili kamenčić s obale. Svejedno, bila bi prava šteta da se nađete u njegovoj blizini, a ne svratite uvjeriti se u tu neprolaznu ljepotu. Samo imajte na umu – nemojte propustiti posljednji brod za povratak na kopno!

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *