Koliko dugo djeca trebaju spavati s roditeljima

Spavanje roditelja sa svojom malenom djecom ima dugu tradiciju. Ljudi sa svojom djecom spavaju od pamtivijeka, no kod nas su mnogi suvremeni roditelji skloni negirati tu činjenicu – ili su premladi da bi se sjećali ne tako davnih vremena na ovim prostorima kad dovoljno kreveta, kao ni prostorija u koje se ti kreveti mogu staviti, jednostavno – nije bilo; ili su im obitelji već nekoliko naraštaja, poput onih u zapadnim zemljama, bile dovoljno bogate da si mogu priuštiti dodatni životni prostor.

Okolina i patronažne sestre vole napomenuti kako zajedničko spavanje znači da “neće biti druge djece”. Doba kad su se ljubavni odnosi odvijali samo na krevetu spavaće sobe davno je za nama, međutim, u trenutku kada dođe drugo dijete, ono prvo zaista mora van iz obiteljskoga kreveta, koliko god maleno bilo!

Nekoć su u svojim vlastitim krevetima i odvojenim prostorijama spavali samo mali prinčevi i plemići, a danas je to za većinu ljudi samorazumljiva činjenica. Ipak, u posljednje vrijeme zajedničko spavanje vratilo se u roditeljstvo. Samo u SAD-u u posljednjih je nekoliko godina postotak roditelja koji se ni u snu ne odvajaju od svoje djece skočio sa 5 na 12 %, a čak ih više od 50 % to čini povremeno.

Mnoge se majke boje da će, ako spavaju uz svoje djetešce, ugušiti bebu, no većina ih taj strah ipak prevlada umorom. Naime, mnogo je lakše držati bebu pored sebe i odrađivati noćne podoje u polusnu nego se ustajati svaka tri sata. Štoviše, istraživanja dojenja upućuju na to da žene instinktivno nakon poroda dojeći zauzimaju položaj na boku, s donjom rukom ispruženom iznad glave dojenčeta kako ono ne bi otpuzalo previsoko. Više od 80 % majki koje doje dijeli krevet sa svojom djecom, a istraživanja spavanja pokazala su da takve majke – iako spavaju bolje i kvalitetnije – ipak ne spavaju nimalo dulje nego one koje ne dijele krevet.

Djeca koja su spavala zajedno s roditeljima – pokazuju istraživanja – nezavisnija su i manje strašljiva od vršnjaka koji su spavali sami. Brža reakcija majke na bilo koji zahtjev, samo zato što je bliže, pruža ranu potporu koja je ključna za razvoj samostalnosti kod djeteta, a to pak dovodi do situacije u kojoj će vam dijete samo dati do znanja kada želi vlastiti prostor – bilo izravnim zahtjevom za “svojom sobom”, bilo nemirnim spavanjem nakon kojega se budite s modricama! A to što će se povremeno htjeti vratiti u roditeljski krevet – kad se prepadne grmljavine ili loše sanja – ne smatrajte korakom unatrag!

Okolina i patronažne sestre vole napomenuti kako zajedničko spavanje znači da “neće biti druge djece”. Doba kad su se ljubavni odnosi odvijali samo u krevetu spavaće sobe davno je za nama, međutim, u trenutku kada dođe drugo dijete, ono prvo zaista mora van iz obiteljskoga kreveta, koliko god maleno bilo! Ako je zaista veoma malo, postavite bebin krevetić tako da je s jedne strane spojen s vašim krevetom, a vi budite u sredini, između bebe i starijega dojenčeta. I to je zajedničko spavanje!

Ako imate jedinca ili jedinicu, dijeliti krevet možete dokle god to cijeloj obitelji odgovara. To uključuje i partnera, koji je uglavnom taj koji prvi poželi slobodu svojega kreveta! Neka su djeca sprema sama spavati sa četiri ili pet godina, neka nisu. Kako odabrati najbolje vrijeme? Pratite potrebe svojega djeteta i odgovor će se nametnuti sam od sebe.