Kako razviti radne navike kod djece

Početno bi pitanje bilo: u kojoj dobi dijete može započeti usvajati radne navike, odnosno, kada da pred dijete postavite prve zadatke i obaveze? Možda ponešto neočekivani odgovor, ali radne se navike počinju usvajati od trenutka rođenja. Dijete jede, presvlači se i spava u određeno vrijeme i taj je dnevni raspored određen od roditelja, ali s obzirom na djetetove prirodne zahtjeve. Upravo je to formula za daljnje stjecanje radnih navika. Vi kao roditelji dajete zadatak, pritom pazeći na sposobnosti i mogućnosti svojeg djeteta. To je osnovni obrazac koji će se s vremenom proširiti i kako dijete bude odrastalo tako će se od njega očekivati sve veća uključenost u obavljanju određenih aktivnosti. Bitno je naglasiti kako su djeca vrlo sposobna i većinom mogu puno više od očekivanog. Samo im se mora ukazati povjerenje.

Djeca su vrlo sposobna i većinom mogu puno više od očekivanog

Radne se navike nužno stječu postepeno, prilagođeno djetetovoj dobi i sposobnostima. Kada dijete počne svjesno i razumno sudjelovati u komunikaciji i interakciji s drugim članovima obitelji znači da je spremno za veće zadatke i odgovornosti. Optimalno vrijeme je individualno, otprilike oko godinu dana ili nešto ranije, kada dijete počne hodati i samostalno se igrati. Tada možete započeti s osnovama: usvajanjem higijenskih navika, pranje ruku prije obroka, korištenje salvete, pospremanje igračaka, pozdravljanje gostiju. To je bitno razdoblje kada se stječe temelj kulturnog ophođenja, higijenske i ostale osnovne radne navike, koje će se tijekom života samo nadograđivati.

Tijekom predškolskog perioda, osim što i dalje morate njegovati sve „naučeno“, možete ih početi navikavati da svoj izgled održavaju urednim: da se samostalno umiju, počešljaju, operu zube, uredno slože odjeću nakon skidanja. Također, naviknite ih da pospremaju za sobom, da svoj tanjur odlože u sudoper nakon obroka te da pospreme igračke na predviđeno mjesto i poravnaju krevet poslije ustajanja. Usto, mogu i obavljati neke jednostavnije poslove u kućanstvu, uz vašu pomoć i nadzor, poput zalijevanja cvijeća, hranjenja kućnog ljubimca, vađenja pošte iz sandučića ili brisanja prašine s namještaja. Isto tako, imajte na umu da djeca te dobi najlakše uče kroz igru, tako da pokušajte zadatke učiniti što zabavnijim i interesantnijim.

Od velike je važnosti da dijete na bilo koji način bude nagrađeno ili pohvaljeno za ono što dobro učini. Ovo je vrlo važan korak jer se na taj način rad povezuje s nečim pozitivnim i smislenim, što daje konkretne rezultate. Djeca znaju pružati otpor te iz inata odbiti izvršiti zadatak, ako im je taj rad nametnut, u njemu ne vide smisao ili po završenom poslu ne dobiju adekvatnu nagradu. Ta nagrada uistinu ne mora biti ni velika ni materijalna. Dovoljno je da dijete uvidi da sudjeluje i doprinosi i da se osjeti posebnim i vrijednim kad u nečemu uspije, a za to je dovoljno jedno malo „bravo“, poljubac, „petica“ pljesak ili dodatno ohrabrenje. Djeca vole čuti i da su već dovoljno velika za neki posao, primjerice: „sada si već dovoljno velik da se sam počešljaš…“. Važno je da dožive rad kao nešto pozitivno, što ima smisla i daje dobre rezultate. Kao kaznu, nemojte pribjegavati vikanju i fizičkom kažnjavanju, već uskratite nagradu (igranje igrica, gledanje televizije ili drugo) i objasnite zašto je to tako. Nemojte prijetiti ako tu prijetnju ne mislite ispuniti. Razmislite prije nego što odredite kaznu, neka bude neka koju ćete moći i htjeti provesti u djelo.

Želimo li da dijete uistinu usvoji radne navike moramo paziti na dvije svari: strpljivost i dosljednost. Strpljivost, zato što treba proći određeno vrijeme da se navika obavljanja zadataka usvoji. Zadatak će trebati ponoviti nekoliko puta kroz više dana. Važno je da ne izgubite strpljenje i da ne obavite zadatak umjesto djeteta. Pravila su važna u procesu odgoja i razvijanja radnih navika. Djetetu jasno morate reći što se od njega očekuje i postaviti pravila da bi znalo koje su njegove obaveze u obitelji. Tih se pravila zatim valja držati, ne samo dijete, već i vi. Znamo da ponekad nemamo dovoljno vremena i volje „natezati“ se s djetetom koje odbija izvršiti obvezu, ali trebate biti dosljedni. Ako zahtijevate od djeteta da obavi neki zadatak, onda ga uvijek mora obaviti, a ne samo povremeno. Dakako, ako postoji opravdani razlog, nemojte siliti.

Što se tiče školaraca i školskih obaveza, pokazalo se vrlo produktivnim napraviti raspored učenja, koji treba biti rezultat zajedničkog dogovora roditelja i djeteta. Odredite zajedno prioritete i redoslijed učenja (npr. prvo teži zadaci, onda lakši, prvo predmet koji ne leži dobro, potom draži ili obrnuto). Naučite dijete da upravlja vremenom, pomozite mu da organizira obaveze i učenje nakon škole. Uspostavite svakodnevnu rutinu učenja i pisanja zadaća. Dogovorite se koje će to vrijeme biti i uvijek se toga držite. Budite u toku, provjeravajte i pomažite mu sa zadacima. Postavljajte pitanja jer će na taj način dijete naučiti uočiti bitno i biti će spremnije na moguća pitanja učitelja. Također ga ohrabrite da pita o svemu što mu nije jasno ili što ga zanima, tako će razviti radoznalost i moguću intrinzičnu motivaciju za učenjem. Na kraju učenja, na glas prepričajte lekciju i sažmite najbitnije, za bolje razumijevanje pročitanog. Nemojte nikada pisati zadaće umjesto djeteta. Objasnite ponovno i potičite, pokažite sličan zadatak, ali zadaću neka dijete radi samo, uz vašu pomoć. Osigurajte mu udobnu stolicu i stalno mjesto za učenje, gdje će se moći bolje koncentrirati i pazite na pravilno osvjetljenje. Omogućite djetetu pauzu nakon svake etape učenja, kao i malu nagradu (čokoladu, kratko gledanje televizije ili igru). Isto tako poštujte njegov umor i omogućite mu kvalitetan odmor kada je to potrebno.

Dakle, osjećaj dobrovoljnosti, a ne prisile, i pozitivno obiteljsko okruženje svakako su najvažniji u procesu usvajanja radnih navika. U zahtjevima treba biti odmjeren, prilagoditi zadatke uzrastu i mogućnostima djeteta, treba pomoći kod njihovog izvršavanja i biti strpljiv i dosljedan. Ako ponekad bude teško, samo se sjetite da su usvojene radne navike dugoročno od velike važnosti za budućnost vašeg djeteta.