Kako prepoznati mucanje kod djeteta

Spoticanje preko riječi, ili disfluencija, najčešće se događa kad je dijete umorno, uzbuđeno ili uznemireno. Osim što to nije razlog za brigu, i dobar je pokazatelj budućih muka s mucanjem. Pratite ima li dijete problema kada je odmorno i smireno.

Mucanje se javlja kao ponavljanje prvog zvuka riječi, primjerice, pri izgovoru riječi “sok” kao “s-s-s-sok”. Mucanje se također javlja kao “blokada”, kad dijete zausti, ali ne uspije izreći. Potonju ćete lako prepoznati preko frustracije koju izaziva, a koja se vidi kao skretanje pogleda djeteta ili stiskanje šaka, napinjanje mišića čeljusti, opetovano treptanje, tapkanje rukom ili nogom. Uz to, pratite ton: dijete koje muca često će biti glasnije dok pokušava izgovoriti riječ na kojoj je zapelo.

Iznimno je bitna i vaša reakcija: obraćajte se djetetu sporim, mekim i smirenim glasom, no nemojte tražiti ili govoriti da uspori.

Mucanje se najčešće javlja u stanju povišenih emocija. Ako vaše dijete muca samo tada, i to blago, ne morate odmah trčati liječniku. No, ako doživljava blokade ili se mucanje nije smanjilo tijekom tri do šest mjeseci, razgovarajte s pedijatrom, logopedom ili učiteljem, ako vrtić ili škola imaju program rane intervencije.

Formalna govorna terapija može se primijeniti čak i na trogodišnjake, s obzirom na to da se vježbe predstavljaju u obliku zabavnih igara putem kojih dijete uči strategije za smanjivanje učestalosti i jačine napadaja.

Iznimno je bitna i vaša reakcija: obraćajte se djetetu sporim, mekim i smirenim glasom, no nemojte mu govoriti da uspori. Navodite primjerom umjesto uputom. Kontakt očima i strpljivost su ključni, kao i smiješak. Najvažnije je reći djetetu da nema razloga za brigu ili strah te ga poticati da i samo razgovara o svom problemu. Naime, prevladavanje mucanja često ovisi o prevladavanju straha od mucanja.