Kako odjenuti bebu tako da mama bude zadovoljna

Kada je beba sasvim malena i još nema sposobnost samoregulacije tjelesne temperature – e, to je posebna priča i stvarno bih volio da sam tada imao nekog asistenta. Međutim, kako bebe brzo rastu, nema potrebe toliko se brinuti o odijevanju – barem tako kažu – jer djecu treba odijevati kao i sebe. Dakle – ako je vama vruće, i njima je; ako je vama hladno, pogađate, i djeci je hladno. Meni je trebalo neko vrijeme da se naviknem na tu činjenicu jer nekako sam računao da je maloj bebi uvijek hladno. Ne znam zašto, ali prvi nagon mi je – utopliti je.

Meni je važno napraviti trenutak za pamćenje, pa makar bio i pidžamast, i na točkice i kockice u svim nijansama boja.

Upravo kada sam se opustio i skužio koliko slojeva odjeće je dovoljno odjeće, stigla mi je nova briga iz ureda predsjednice mame: ne slažem dobro boje i odijevam bebi pidžamaste stvari. Da sam GIF, u tom trenutku bi mi se stvorilo tisuću upitnika iznad glave. Prvo, ja sam djelomični daltonist, ne prepoznajem nijanse boja i meni ništa ne znače tamnoplava i svijetlozelena. Prvi put čujem da nije dobro nositi kockice s točkicama ili crveno s narančastim (bolje je sa žutim). I postoji li zapravo riječ “pidžamasto”? Kako da ja znam što sliči na pidžamu te da je to bolje nositi „za po doma“!? Bebama je barem svejedno i toliko se često prljaju da dnevno mijenjamo najmanje tri bodija.

I koliko god se ja trudio složiti boje, motive iz crtića i stvari koje su dovoljno trendy za van, uvijek dobijem od mame ono čuveno: “Bolje da si mu obukao…” I znate što? I ne trudim se previše jer čini se da jednostavno nisam rođen s tim kreativnim darom koji će zadovoljiti mamine kriterije. I na kraju, meni je važno da smo taj dan napravili trenutak za pamćenje, pa makar bio i pidžamast, i na točkice i kockice u svim nijansama boja.