Jedrenjaci Jadrana

Suvremeni jedrenjaci, osim jedara, imaju i motore. Kad im je motor glavno pogonsko sredstvo a jedra sporedno, riječ je o motornim jedrenjacima. Kad su im ipak jedra glavna, onda su to jedrenjaci s pomoćnim motorom. Zlatno doba ovih potonjih, “pravih” jedrenjaka, počelo je početkom srednjega vijeka, a trajalo do početka 20. stoljeća – mahom bez motora, naravno.

Najstariji domaći jedrenjak je dubrovačka karaka, a gradili su ga u Dubrovačkoj Republici već u 15. stoljeću, u isto doba kad je slavni Columbo, također na jedrenjaku, doplovio u Ameriku umjesto u Indiju.

I dubrovačka karaka je, kao i Columbovi brodovi, imala visoku krmu – to je karakteristika prekooceanskih brodova. Bila je među najvećim brodovima toga doba, mogla je nositi do 140 ljudi, a kako je često prevozila skupocjen teret, imala je i naoružanje: 40 topova za obranu od gusara! Dubrovčani su je koristili kad su išli trgovati izvan Jadranskoga mora, s Velikom Britanijom, a poslije i SAD-om.

Dubrovačku karaku krasila su tri jarbola. Srednji, i najviši, imao je dva križna jedra. Prednji se nalazio na pramcu i nosio je križno jedro, dok je zadnji, na krmi, imao latinsko jedro. Ta su jedra bila toliko golema i teška da ih se nije moglo podići rukom, nego su to mornari činili pomoću ručnoga vitla.

Tri jarbola imao je i jedan drugi trgovački jedrenjak, koji je bio omiljen u dubrovačkoj mornarici 18 i 19. stoljeća – pulaka. Od većine sredozemnih brodova razlikovala se po tome što nije imala vesla, a njezin posebno uređen krmeni dio korišten je i za prijevoz putnika. Pulake su bile toliko dobre da su njima plovili i privatni trgovci, ali i ratna flota Dubrovačke Republike.

Srednjom je pak Dalmacijom u 19. i 20. stoljeću vladala bracera. Taj teretni jedrenjak sa samo jednim jarbolom potječe s otoka Brača. Bracere mogu biti od 7 do 17 metara duge te nositi od 10 do 70 tona tereta, a izgledom su slične gajetama.

Istra, naravno, ima svoju inačicu toga broda. To je bragoc, jedrenjak koji ima dva jarbola s oglavnim jedrima, uzak pramac i široku krmu te mali gaz i veliko kormilo zbog kojega ne zanosi jako.

Trabakul je teretni jedrenjak malo veći od bracere. Ima dva jedra, okruglast pramac i istu takvu krmu. Najzanimljiviji je po tome što na pramcu ima oči kao ukras, a ispod njih otvore za sidrene lance. Ima i pramčani kip koji završava jabukom koja je često veoma nalikovala na ljudsku glavu. Trabakulima se plovilo od 18. do početka 20. stoljeća.

Jedrenjak s dva jarbola koji je, osim za prijevoz tereta, služio i za ribarenje, zove se pelig. Bio je veći od trabakula, a s posadom od tek pet, šest mornara mogao je prevesti do 150 tona tereta! Krajem 19. stoljeća veliki pelizi plovili su sve do Tihoga oceana, a u drugoj polovici 20. registrirani su kao motorni jedrenjaci.