Hodanje ili treking

Hodanje u prirodi jedna je od najzdravijih navada kojih se čovjek može držati. Premda ne postoji bitna razlika između hodanja i trekinga, te se dvije aktivnosti itekako razlikuju. Hodanjem se mogu baviti svi, dok treking iziskuje pomnije pripreme.

Temeljna razlika između trekinga i “običnoga” šetanja u prirodi je činjenica da treking podrazumijeva “pravi” okoliš – u pravilu se odvija po šumskim stazama, divljini i gorju. Treking je, dakle, tvrđa inačica rekreacije koja može (ali i ne mora!) podrazumijevati prelazak planina, klanaca, jezera i ostalih prirodnih prepreka.

Hodanje ili šetnja pak najčešće se prakticira po dobro utabanim stazama i označenim krajolicima. Obično se šeta opušteno, bez ubrzanoga tempa. Treking je pak intenzivniji – pravi trekeri često iskušavaju svoju izdržljivost do krajnjih granica, i to ne samo tjelesnih. Nebrojene su prednosti šetanja i hodanja, a najvažnije su održavanje tjelesne kondicije, “skidanje” prekomjernih kilograma, reguliranje krvnoga tlaka te mentalnoga zdravlja.

Hodanje u prirodi jedna je od najzdravijih navada kojih se čovjek može držati. Premda ne postoji bitna razlika između hodanja i trekinga, te se dvije aktivnosti itekako razlikuju.

Trekeri u pravilu hodaju u etapama koje su jasno određene, a tempo puta je rigorozan. Teren kojim se trekeri kreću veoma je raznolik, pa se usponi izmjenjuju s teško prohodnim terenima, među kojima su često i oni neobilježeni i nekorišteni za kretanje čovjeka. I dok šetači u pravilu svoje šetnje stisnu u jedno prijepodne ili poslijepodne, trekeri stazu odrađuju i po nekoliko dana. Štoviše, ekstremni treking može trajati mjesecima, pa čak i godinama!

U Sjedinjenim se Državama primjerice treking definira kao kombinacija šetnje i planinarenja, pa ga se naziva i backpacking ili bushwhacking. Ekstremni trekeri tako često koriste i teretne životinje za nošenje opreme i zaliha koje su im potrebne za dugotrajni put, naspram šetača kojima sva potrebna oprema broji tek tenisice ili planinarske cipele i zalihu tekućine. Trekerska oprema u pravilu sadrži kompas, karte za orijentiranje, mobitel, GPS, prvu pomoć, šatore i hranu.

U Hrvatskoj je treking prilično popularan, pa se utrke često održavaju na planinskim i otočnim lokacijama, gdje se odrađuju etape dugačke i po 140 kilometara. Naše treking utrke na Učkoj, Kvarneru, Velebitu ili Paklenici poznate su u međunarodnim razmjerima.

I na kraju, kao i nakon svakog boravka u prirodi, uputno je provjeriti ima li krpelja u opremi ili na odjeći!

Komentiranje je zaključano.

hodanje-ili-treking-ndash-jgl-obitelj