Blago bez olupina – Apoksiomen

Visok je 192 centimetra, potječe iz doba antike, a zove se Apoksiomen. Ime mu označava pozu u kojoj maldić stoji, a koja je bila tipična za sportaše iz drevne Grčke kad bi skidali znoj i prašinu sa sebe malim alatom u obliku srpa. Svi kipovi koji se zovu Apoksiomen prikazuju mladiće u takvim trenucima, a za hrvatskog Apoksiomena misle da je bio hrvač. To su zaključili prema prikazu mišića i vodeći se činjenicom da je hrvanje bilo jedan od najpopularnijih sportova antičkoga doba.

Hrvatskog Apoksiomena pronašao je belgijski ronilac Rene Wouters tijekom odmora na Jadranu. Arheolozi su pak u Apoksiomenovoj unutrašnjosti pronašli komade drva i grančica, nekoliko sjsmenki voća, nekoliko maslina i trešanja te tragove neočekivanih davnih stanara – prastaro i odavno napušteno gnijezdo malih glodavaca, sasvim moguće, miševa.

Znanstvenici pretpostavljaju da je kip plovio na jednoj od trgovačkih galija u doba Rimljana i Grka te da ga je posada bacila preko ograde tijekom kakvog nevremena. Možda zato da se brod ne bi prevrnuo od velike težine, a možda i kako bi im se bogovi smilovali i poštedjeli ih oluje.

Na dnu Jadranskoga mora istraživači su robotskim sondama i detektorima metala pronašli i komade Apoksiomenova brončanog postolja, a uz njih i olovno sidro i ostatke amfora, možda upravo s istog tog broda. Međutim, sam brod nisu pronašli.

Nakon stoljeća provedenih na morskome dnu, Apoksiomen je i svojim izlaskom na površinu nastavio putovati, ovaj put kao dio izložbi. Tako je posjetio Zagreb, Osijek, Rijeku, Split, Zadar i Ljubljanu, a zatim i Pariz, London i Los Angeles. Naposljetku se skrasio u muzeju u Malom Lošinju, ne toliko daleko od mjesta na kojemu je i otkriven. Danas ga smatraju najljepšim i najbolje očuvanim primjerkom statue takvog tipa.