Bebe i neprospavane noći

Moj sin je prvih šest mjeseci spavao 20-ak minuta pa sat vremena bio budan i tako u krug, svaku noć, cijelu noć. Naš život se prvih mjeseci svodio na nespavanje i uspavljivanje. Najviše me mučila ona izreka „spava kao beba“ jer naša nije spavala nikada.

Šest mjeseci nespavanja trajalo je vječno, a do tada smo istražili i probali sve moguće metode, samo da svi uhvatimo bar nekoliko sati sna. Jedna, pet i deset neprospavanih noći su bile teške, ali kada se to pretvori u mjesece više ne znate jeste li budni ili spavate budni. Ovo je bio 24/7 posao od kojeg ne možete uzeti odmor, ne možete dati otkaz i otići svojoj mami. Ne možete odustati ni reći da nećete, jer morate.

Najviše me mučila ona izreka „spava kao beba“ jer naša nije spavala nikada.

Na kraju smo zaključili da ono što kod neke bebe uspije odmah kod vaše neće i čini vam se da ne znate što radite, ništa vam nije gore od tog kroničnog nespavanja, a „slatke muke“ više nisu slatke. Kada smo napokon našli tu „žicu“ i naučili našeg sina da spava, tada smo se i mi preporodili naspavani.

Najbitnija stvar u svemu tome je da, prije ili kasnije, sve dođe na svoje. Roditelji moraju izdržati bez sna koliko god je potrebno, a na kraju im se sva ta žrtva višestruko vrati. Neprospavanih noći se nećete ni sjećati, ali ćete pamtiti miris, nježnu bebinu kožu i način na koji od bebe nastaje malo dijete.

Čini mi se da bebe nisu slučajno prirodno tako neodoljive, već su takve da im možemo tolerirati sve što je potrebno. Na kraju, pomiču vaše granice i pokazuju vam da možete puno više nego što ste mislili.