Kako sam bio koristan na porodu

Nećete imati čak niti drugu najbitniju ulogu, ali definitivno ne morate biti samo statist. Žena i beba uglavnom pokupe svu slavu na kraju, ali bez tate, doslovno ili figurativno, ničega ne bi ni bilo.

Kada sam razmišljao o tome trebam li uopće biti dio tog čina, znao sam da ću samo jednom imati priliku vidjeti kako mi se prvi sin rađa i htio sam postati dio njegova života već od prve sekunde. Osim što sam mogao svjedočiti najfascinantnijem događaju koji se može zamisliti, moja je dužnost bila i da ga svojoj partnerici učinim što lakšim i podnošljivijim.

Sjedio sam pored njezina uzglavlja, tj. stajao zbog treme, donosio sam vodu, stavljao mokru vatu na usta, masirao, pridržavao nogu, brisao čelo, postavljao glupa pitanja doktoru i radio još bezbroj sitnica

Bio sam moralna podrška, rame za plakanje, ohrabrenje i umirujući faktor, a na trenutke sam morao samo biti tamo, bez pokreta i riječi, ali znam da joj je to moje prisustvo itekako olakšalo. Doktor me ispitivao koliko često se javljaju trudovi i kojeg su intenziteta. Naravno, to je mogao pogledati i sam, ali ovako je brže, ja sam se osjećao korisnije, a i buduća mama imala je još jači osjećaj da nije sama u svemu tome.

Sjedio sam pored njezina uzglavlja, tj. stajao zbog treme, donosio sam vodu, stavljao mokru vatu na usta, masirao, pridržavao nogu, brisao čelo, postavljao glupa pitanja doktoru i radio još bezbroj sitnica. U jednom trenutku babica me pitala želim li vidjeti bebinu kosicu koja je provirila i taj trenutak nisam smio propustiti, iako bi ga možda mnogi odbili. I nisam se pokajao.

U najboljem slučaju, porod će trajati 15 minuta, a vi ćete biti samo odbor za doček bebe i podrška svojoj ženi, ali možda ćete morati malo i zasukati rukave poput mene. Na kraju, iako nisam dobio medalju za tih osam sati, koliko je sve trajalo, dobio sam sina i postao otac. To su dvije stvari za koje je medalja nebitna, a zbog kojih bih svaki dan bio na porodu, da treba.