Kako razumjeti svoje dvogodišnjake?

U engleskom se to naziva “the terrible twos”, a riječ je o razdoblju u kojem djeca žele i aktivno pokušavaju napraviti nešto što još nisu sposobna. Ta nemogućnost, bilo da je fizička ili jezična, poput nemogućnosti da se jasno izraze ili izravno komuniciraju, neizbježno dovodi do vrlo glasnog negodovanja. Onako, klasično filmskog, s valjanjem po podu, plakanjem kao da se lome kosti i slično. Ako ste ikad ispod oka ili osuđujuće gledali roditelje kako se nose s takvom djecom, sada je vrijeme kad će vam to doći na naplatu.

Obraćajte se djetetu smirenim tonom pa, kad ispad počne, budite svjesni da je on poput vala – nema zaustavljanja dok se ne dosegne vrhunac i ne razlomi u rijeci suza.

Dobra je vijest da će se ispadi smanjivati kako motoričke i jezične vještine djeteta rastu. Loša je vijest da to slijedi tek tamo negdje oko četvrte godine. Srećom, postoje taktike koje mogu pomoći. Najvažnija je – ostati smiren. Zapamtite, vaša frustracija samo hrani djetetovu!

Što možete? Dopustite djetetu da samo donosi neke odluke. Odabir odjeće, odabir hrane, igračaka za spavanje, pravca u kojem ćete šetati danas. Pazite da pružate jasne i izvedive opcije, kako biste izbjegli frustraciju. Pohvala je u redu, ali ne pretjerujte. Pokuda je također u redu, ali ne morate je izreći ama baš svaki put kad vam nešto smeta a nema veće štete.

Do ispada će ipak svakako doći, to je dio odrastanja. Obraćajte se djetetu smirenim tonom pa, kad ispad počne, budite svjesni da je on poput vala – nema zaustavljanja dok se ne dosegne vrhunac i ne razlomi u rijeci suza. Hoćete li dijete grliti dok se ne smiri ili samo mu dati prostora da se isplače, pa makar i na mokrom, hladnom tlu usred zime ili u redu u dućanu, ne ovisi sasvim ni o vama ni o tome tko vas gleda. Ovisi isključivo o vašem djetetu, i o tome što mu više odgovara. To ćete otkriti metodom pokušaja i pogreške, u prvih nekoliko ispada. Neki žele da ih se samo pusti na miru (kod njih pali odmicanje) kod nekih aktivno smirivanje (zagrljaj, pjevanje).

Lavina beskorisnih savjeta, prijekih pogleda i osuđivanja koje će vam upućivati ljudi koji nikad nisu imali djecu više će vas zaprepastiti nego sami ispadi. Ne dajte da vas to izbaci iz takta – to je vaše dijete, činjenica da raste i da je frustrirano, i još k tome u javnosti, ne čini vas lošim roditeljem. Znatno više ljudi oko vas ima razumijevanja, samo ga ne znaju izraziti.

Jednako tako, ni dvogodišnjaci ne znaju izraziti dosadu, umor i glad. Vaš je zadatak jednostavan: naučite ih to prepoznati. Tako izgrađujete ljude koji ne pucaju lako pod pritiskom situacije. Pratite neverbalne znakove koji upućuju na stanje djeteta te ga strpljivo poučavajte da ih i samo prati: kada treba jesti umjesto vrištati, kada se odmoriti, a kada povući malo u osamu.

I prije nego što trepnete, slavit ćete treći rođendan.