Kad bake i djedovi odmažu

Roditelje uvijek promatrate kao nekoga na koga se možete osloniti, tko uvijek sve zna i tu je za vas (osim kada ste u pubertetu). Kada dobijete svoje dijete, stvari se malo promijene i onda ste vi ti koji mislite da najviše znate. Kada sam ja bio beba, to su bila neka druga vremena, medicina je od tada napredovala, došlo se do raznih korisnih zaključaka o odgoju bebe i brizi o njezinu zdravlju.

Ono što mi je bilo veoma teško objasniti roditeljima je: to što meni ništa ne fali jer su oni radili kako jesu, ne znači da će mome djetetu nešto faliti ako radim na njihov način, ali su neke nove metode jednostavno bolje i potkrijepljene medicinskim dokazima.

Kada dobijete svoje dijete, stvari se malo promijene i onda ste vi ti koji mislite da najviše znate.

Shvatio sam da je svako dijete posebno na svoj način. Djeca nisu isprogramirana da se ponašaju onako kako mi mislimo da treba. Iako su još vrlo mali i ne znaju ništa o svijetu oko sebe, ipak imaju vlastitu osobnost. Kada sam, nakon nekoliko upornih razgovora, majci i svekrvi objasnio zašto mislim da ne trebam sina voditi za ruke da bi prohodao, pomirile su se s time i nisu više nametale svoje mišljenje. Mislim da mišljenje nisu promijenile, no poštuju moj način.

Nekada je bilo najteže objasniti im da mi je potrebna njihova potpora jer mi je ta nova situacija “beba u kući” ionako bila teška sama po sebi. Ipak, trudim se da me to ne pogađa jer imam razumijevanja i znam da žele samo najbolje. Povećanje tenzije ne pomaže. I trudim se sada zapamtiti kako to izgleda, da se ne bi dogodilo da jednoga dana svome djetetu kažem “Što misliš, kako sam ja tebe odgojio?” jer sam se stvarno trudio najbolje što sam mogao – u moje vrijeme.